Put Edina Višće od Budućnosti iz Banovića preko sarajevskog Željezničara do Istanbula u kojem je osjetio kako je ispasti i vratiti se u Super ligu i u kojem je nedavno podigao pehar za prvaka Turske, inspirativna je priča koja nadilazi nogometne okvire. 

Višća je svoju karijeru gradio kroz niži rang bosanskohercegovačkog nogometa, a onda je u redovima jednog od najvećih klubova BiH pola godine bio bez službene utakmice, pri čemu je novac tražio od trenera. Kasnije je prešao u turski Bašakšehir, s kojim je ispadao u niži rang, ali i u kojem je vremenom stekao status legende te postao prvak Turske. No ova priča počela je mnogo ranije.

Igrala se 70. minuta utakmice 5. kola Prve lige Federacije Bosne i Hercegovine između Ozrena iz Semizovca i Budućnosti iz Banovića kada je na teren ušao 17-godišnji Edin Višća. 

Tinejdžer je zamijenio dvije godine starijeg Semira Slomića, koji je pred kraj prvog poluvremena pogodio za 1:1, a ispostavilo se da je to ujedno bio i konačan rezultat utakmice odigrane 10. rujna 2007. godine.

Kad je Višća bio rezerva u Semizovcu, Robinho je bio u Realu i igrao za Brazil

Ovaj bod značio je da će Budućnost naredno kolo dočekati kao petoplasirana momčad, dok je Ozren boravio na 13. mjestu tablice koja je brojala 16 klubova.

Noć prije ove utakmice, na drugom kraju svijeta, na stadionu Soldier Field u Chicagu, Sjedinjene Američke Države odigrale su prijateljski susret protiv Brazila. Susret je okončan pobjedom Brazilaca 4:2. Brazilski napad predvodio je 23-godišnji Robinho, tadašnja desetka Reala iz Madrida, a loptama su ga tražili nogometni virtuozi Ronaldinho i Kaka.

Tog rujna nitko ne bi niti pomislio da će ova dva susreta jednog dana imati bilo kakvu vezu. Nitko normalan ne bi povezivao susret iz Semizovca u kojem su igrali amateri i susret iz Chicaga u kojem su igrali nogometni umjetnici, ali nepunih 12 godina kasnije još jednom smo se uvjerili da život piše romane.

Naime, 3. veljače 2019. godine Bašakšehir je u turskoj Super ligi uvjerljivo slavio protiv Akhisara rezultatom 3:0, a sve tri asistencije podijelio je Višća. Jedan od golova postigao je Robinho. No poanta nije u golu Brazilca niti u asistencijama bosanskohercegovačkog nogometaša, nego u fotografiji na kojoj Robinho čisti Višćinu kopačku odajući počast njegovim majstorijama, kojima svoj klub vodi naprijed.

Ta fotografija jedna je od onih koje podsjećaju na filmske priče, jedna od onih koje bude motive istrajnosti i napornog rada u potrazi za snovima.

U Željezničaru mu je trener davao pare, šest mjeseci nije igrao službenu utakmicu

Svoj nogometni put Višća je počeo u rodnom Olovu, ali je jedna od glavnih prekretnica u njegovoj karijeri bio odlazak u Banoviće kad je imao samo 15 godina. U Banovićima su mu omogućili besplatno stanovanje i upisali ga u srednju školu te je već sa 17 godina igrao seniorski nogomet.

Kalio se u Prvoj ligi FBiH, koja i danas nosi reputaciju lige u kojoj suci vode veliku ulogu, u kojoj se namještaju utakmice i u kojoj su katastrofalni uvjeti za treniranje, ali Višća je gledao sebe. 

Bio je na probi 2009. godine u Hajduku, odigrao je i jednu utakmicu na otvaranju stadiona u Dugopolju, ali ga splitski klub nije odlučio zadržati.

Dobrim igrama u dresu Budućnosti izborio je mjesto u juniorskoj reprezentaciji BiH, a tako je privukao pažnju Željezničara, koji je i tada vodio današnji trener ovog kluba Amar Osim. Iako je u reprezentaciji tada igrao desnog beka, a ne krilo što je njegova prirodna pozicija, kvaliteta se vidjela.

Višćin odlazak u Željezničar dogodio se krajem kolovoza 2009. godine, ali to nije bio kraj nedaćama. Naime, zbog administrativnih problema za Željezničar nije mogao nastupiti tijekom cijele prve polusezone, a onda je prije početka drugog dijela sezone želio napustiti klub.

Nije bio zadovoljan uvjetima koje ima i financijskom situacijom u klubu te je tražio raskid ugovora, ali tada je Osim riješio stvari tako što mu je dao svoj novac.

"Tijekom šest mjeseci samo je trenirao. Imao je neku bezveznu plaću. I sad dolazi druga polusezona. Mi smo računali na njega jer je bio igrač definitivno drugačiji od svih ostalih. Ima brzinu, šut, osjećaj za igru... Mogao je igrati više pozicija. Međutim, on odjednom dolazi sa stricom i kažu: 'Ovdje nema plaće, neke smo pare dogovorili.' Kod nas su stalno plaće kasnile. Iako nije igrao, imao je ugovor s nama tako da nije mogao lako otići. Kazali su da nije dobio neku ratu koja je iznosila možda 2000 maraka. Nemam pojma. Ali, dečko nije imao nekih para jer dolazi iz obitelji koja je skromnog imovinskog stanja. Mi tada odemo u banku i ja mu dam te pare", kroz smijeh je ispričao Osim za 1921.tv.

Osimove riječi su se ispunile - zaista se računalo na Višću, koji je bio neizostavan član Željezničara. S klubom je osvojio dvije titule prvaka BiH i kup te izborio mjesto najprije u mladoj, a onda i u seniorskoj reprezentaciji BiH. 

Tih i nenametljiv, ali je znao što želi

Do svih tih uspjeha dolazio je tiho i nenametljivo, ali je svojim radom uvijek pokazivao da zna što želi. O tome je govorio i Osim.

"Višća je bio dobar lik. Znao je što hoće. Šutio je, poštivao starije. Stariji igrači su ga nekada zezali, ali on se držao svog puta. Pametnica je on bez obzira na to što onako šuti... Uvijek sam to cijenio kod njega. Jednom riječju davao bi do znanja da shvaća situaciju."

Na ljeto 2011. godine za 400 tisuća eura Višća je prešao u Bašakšehir, koji se tada zvao Istanbul BB. Odmah se ustalio u startnoj postavi, ali se nakon dvije sezone igranja u Super ligi morao pomiriti s ispadanjem u niži rang. No nije odustajao i u 1. ligi Turske u 34 nastupa postigao je 10 golova i podijelio 10 asistencija, čime je pomogao svom klubu da se 2014. godine vrati u Super ligu.

Fascinantan je podatak da je od povratničke sezone (14./15.) u najveći rang turskog nogometa do danas propustio samo dva ligaška susreta. U svim sezonama spadao je među najbolje igrače kluba, o čemu su svjedočile i brojke. 

Šampionsko koračanje uz stihove Dine Merlina i zastavu s ljiljanima

Vremenom je klub također napredovao, a u tome mu je pomogla velika pomoć turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana i njegove AK partije. Tako je Bašakšehir došao u poziciju da se bori za titulu prvaka.

U prošloj sezoni titula im je izmakla pred sam kraj, a Višća je s 13 golova i 14 asistencija izabran za najboljeg igrača prvenstva.

Nogometaš BiH bio je sjajan i ove sezone, u kojoj je Bašakšehir titulu osigurao kolo prije kraja, a Višća je sezonu okončao s 13 golova i 13 asistencija. Naravno, zbog predstava u Bašakšehiru Višća se godinama povezivao s klubovima iz najjačih europskih liga, ali turski klub je činio sve da zadrži igrača koji je postao klupska legenda.

Paralelno s klupskim uspjesima Višća je svoje ime gradio i u reprezentaciji BiH, za koju je skupio 50 nastupa. Bio je dio generacije koja je odvela BiH na jedino veliko natjecanje u povijesti zemlje, kada je 2014. godine igrala na Mundijalu u Brazilu.

Navijače BiH je uspjeh ovog nogometaša iz Olova posebno obradovao, a erupcija oduševljenja nastupila je kada se pojavila snimka Višće tijekom šampionske ceremonije.

U naručje je uzeo dijete, preko leđa stavio zastavu s ljiljanima i uz stihove Dine Merlina iz pjesme Sredinom šetao ka pobjedničkom postolju. Možda Istanbul i Beč, koje Merlin spominje u pjesmi, jesu bili daleko onog rujna 2007. godine, ali prošle nedjelje bili su tu, pod nogama igrača koji je znao gdje je krenuo onog dana kada je zaigrao Prvu ligu FBiH, dok je njegov suigrač i rezerva Bašakšehira Robinho igrao u Chicagu.