Već smo pisali da je Samir Zeljković (23), igrač FK Velež, nakon vrlo dobrih igara na startu m:tel Premijer lige BiH, dobio je poziv selektora Bajevića, za reprezentativne utakmice u novembru ove godine.

Poznato je da se Zeljković uspio nametnuti svojima igrama iako je prije manje od godinu dana imao vrlo nezgodnu povredu – rupturu prednjeg križnog ligamenta i oštećenje meniskusa.

VEZANI TEKST: Samir Zeljković nakon poziva u reprezentaciju: Velika je ovo stvar

Prema njegovim riječima, veliku zaslugu za njegov povratak na teren imao je trener Adnan Maljević, iz Pro-Fit Health. Strength and Conditioning (PFHSC), koji je inače i trener Amela Tuke, Džanana Muse, Nihada Đedovića, Merisa Muhovića i brojnih drugih reprezentativaca BiH, Slovenije, Srbije, i Hrvatske u različitim sportovima.

Tim povodom, obavili smo razgovor sa trenerom Adnanom Maljevićem.

BHFudbal: Adnane, čestitamo, sjajan posao ste uradili sa Zeljkovićem.

Adnan (PFHSC): Hvala lijepa, vrlo sam sretan što je Samir dobio poziv od selektora Bajevića. Mislim da je to zaslužio, prije svega sjajnim igrama tokom dosadašnjeg dijela sezone, ali i zbog rada i truda koji je uložio u proteklih 10-11 mjeseci, koliko je prošlo od povrede i operacije. Samir je veliki profesionalac, sjajan fudbaler, veliki radnik i uvjeren sam da će biti od velike koristi selektoru i reprezentaciji.

BHFudbal: Povreda je bila vrlo ozbiljna. Kako je tekla rehabilitacija?

Adnan (PFHSC): Što se tiče rehabilitacije, bio je to vrlo intenzivan period za Samira. Ne treba zaboraviti da smo sa Samirom radili i tokom perioda kada je naš trening centar bio zatvoren (puna dva mjeseca). Uprkos tome, a prije svega zbog izuzetnog profesionalizma, koji je Samir pokazao, uspjeli smo odraditi sjajan posao i dovesti ga na takav nivo da može pružati partije kakve trenutno pruža. Rehabilitacija, sama po sebi, ima svoju uobičajenu proceduru i pravila, koja se moraju poštovati. Iako je procedura uobičajena, sama realizacija je vrlo složena.

BHFudbal: Šta utiče na jednu uspješnu rehabilitaciju prednjeg križnog ligamenta, koji je vrlo česta povreda kod fudbalera?

Adnan (PFHSC): Mnogo je važno znati da je svaka rehabilitacija jedan vrlo individualizirani proces, koji ima za cilj da sportistu vrati na teren. Rekonstrukcijom prednjeg križnog ligamenta, dakle operacijom, završen je prvi, i najvažniji dio povratka osobe u svakodnevne ili sportske aktivnosti. Mi imamo sreću da u Bosni i Hercegovini, u Sarajevu, rade naši najbolji hirurzi za ovu problematiku, Dr. Semin Bećirbegović i Dr. Senad Maksić, koji na Poliklinici Orthos realiziraju operativne zahvate u skladu sa najvišim svjetskim standardima. Rekonstrukcijom se stvaraju preduslovi da koljeni zglob normalno funkcioniše, sa svim svojim ključnim segmentima. Nakon rekonstrukcije, započinje rehabilitacija, koja se odvija kroz nekoliko faza. Koliko će rehabilitacija biti uspješna ili ne (drugim riječima, da li će se sportista vratiti na teren), zavisi od brojnih faktora, među kojima se najčešće navode:

1. Kako je došlo do povrede (disbalans mišića, loša biomehanika, kontaktna povreda);

2. Da li je prilikom povrede ligamenta došlo do oštećenja meniskusa, ili glavnih kostiju, koje tvore koljeni zglob, a što je zahtijevalo dodatne operativne zahvate;

3. Koliko je vremena prošlo od povrede do same rekonstrukcije ligamenta;

4. Koliko godina ima osoba koja je pretrpila povredu;

5. Da li je korišten autograft ili alograft;

6. Da li je nakon operacije odmah započeo proces rehabilitacije;

7. Da li je rehabilitacija bila kompletna;

8. Da li su rehabilitacijom ostvareni specifični ciljevi svake od faza;

9. Kakav je psihološki odnos operisane osobe prema samoj povredi, situaciji u kojoj se povreda desila, i procesu rekonstrukcije i rehabilitacije.

Svi ovi faktori utiču na to kako će rehabilitacija biti individualizirana, prilagođena osobi i zahtjevima sporta, kojim se osoba bavi.

BHFudbal: Čini se da je rehabilitacija vrlo složen proces. Poznato je da se ne vrate svi sa uspjehom na teren. Prema vašem mišljenju, gdje se najčešće prave greške tokom rehabilitacije?

Adnan (PFHSC): Po mom mišljenju, najveći problem je to što sportisti proces rehabilitacije ne shvataju ozbiljno, što prekasno započinju sa rehabilitacijom, i što se ne vodi računa o tome da se u narednu fazu rehabilitacije može preći tek kada se zadovolje određeni parametri, koji se utvrđuju testiranjima. Ne možemo preći na trening snage, ako nemamo odgovarajući stepen pregiba i opružanja. Ne možemo preći na trčanje i agilnost, ako nismo uspostavili neuro-mišićnu kontrolu, dostigli određene nivoe snage, itd. Činjenica da je protekao određeni period (npr 6 sedmica ili 8 sedmica) ne znači da smo spremni za narednu fazu. Ova se činjenica često zanemaruje, i to vodi do preranog povratka na teren ili do povratka na teren u stanju koje se ne može opisati kao “uspješno završena sportska rehabilitacija”. To nadalje vodi do novih povreda.

BHFudbal: Čini se da je broj povreda u konstantnom porastu. Da li je to samo u fudbalu, ili je situacija slična i u drugim sportovima?

Adnan (PFHSC): Mi, u PFHSC, na žalost, svakodnevno radimo veliki broj rehabilitacija zbog ozbiljnih sportskih povreda. Najčešće, radimo sa fudbalerima i košarkašima. Međutim, povrede ovog tipa su vrlo česte i kod karatista, kod skijaša, odbojkaša i rukometaša. Ono što posebno zabrinjava je to što nam dolaze sve mlađi sportisti, koji su pretrpili tzv. nekontaktne povrede. Drugim riječima, povrijedili su se prilikom promjene smjera trčanja, ili prilikom doskoka. To sugeriše da u trenažnom procesu mladih moramo nešto mijenjati jer njihova tijela nisu u stanju da podnesu promjenu smjera ili doskok. No, to je tema za neki drugi razgovor…

BHFudbal: Da se vratimo fudbalu – šta očekujete od Samira u narednim kvalifikacijskim utakmicama?

Adnan (PFHSC): Mislim da sama činjenica da će imati priliku da se nametne i zaigra protiv fudbalskih velesila kao što su Italija ili Holandija je velika motivacija. Radi se o reprezentacijama, koje mogu svakoga dobiti. Međutim, Bosna i Hercegovina je pokazala u nekoliko navrata da nas niko ne može smatrati autsajderima. Vjerujem da će svi igrači, pa i Samir, dati svoj maksimum, da će selektor odabrati one koji su najspremniji, i da ćemo predstojeće utakmice završiti pozitivnim rezultatom.

U intervju od prije nekoliko dana za naš portal, Samir Zeljković je istakao koliko mu je pomogla rehabilitacija u PFHSC sportskom centru.

Samir Zeljković: Htio bih se zahvaliti prije svega svom klubu FK Velež i trenerima u klubu, koji su mi omogućili da se nakon povrede vratim na teren još bolji i još jači. Nakon što sam uspješno operisan u Zagrebu, odmah sam krenuo sa medicinskom rehabilitacijom u Sarajevu. Odličan posao u ovoj fazi rehabilitacije je uradila Tanja Umićević, koja zajedno sa Murisom Mekićem, predstavlja vjerovatno najjači fizio tim u BiH, kada su u pitanju sportske povrede. Po završetku medicinske rehabilitacije, kada mi je vraćen puni obim pokreta, riješen otok i bolovi, te aktivirana glavna muskulatura, nastavio sam sa vrlo intenzivnom sportskom rehabilitacijom. Taj dio rehabilitacije sam radio sa PFHSC timom, pod nadzorom Maljević Adnana. Bilo je to vrlo intenzivnih 6 mjeseci rada, tokom kojih je vođeno računa o apsolutno svim mogućim detaljima. Iskreno, nisam mogao da vjerujem koliko je detalja važno u procesu rehabilitacije, ukoliko želite da se i dalje bavite sportom. Mnogo sam naučio u radu sa ekipom u PFHSC trening centru, i koristim svaku priliku kada sam u Sarajevu da odem do centra i uradim trening ili neki oporavak. Po povratku u Mostar, nastavio sam vrlo kvalitetan rad i sa trenerima u klubu, koji su imali razumijevanja i omogućili mi postepeni povratak u takmičarski dio sezone. Epilog cijelog ovog procesa je poziv za reprezentaciju, i ja sam zbog svega toga presretan. Velika je ovo stvar i za mene lično, i za moj klub, i za navijače ali i za druge mlade igrače u Bosni i Hercegovini.