Od terena do klupe: Damir Borovac Kana decenijama živi nogomet

Damir Borovac, u nogometnim krugovima mnogo poznatiji po nadimku Kana, jedno je od onih imena koja se već desetljećima vežu uz nogomet u Čapljini, Gabeli i cijeloj dolini Neretve.

Igrač, trener, nogometni radnik i čovjek koji je prošao različite rangove takmičenja s obje strane granice, iza sebe ima karijeru kakvu nema mnogo trenera iz ovog dijela Bosne i Hercegovine.

Posebno mjesto u njegovoj trenerskoj biografiji zauzima GOŠK iz Gabele. Upravo je Borovac predvodio Gabeljane u historijskoj sezoni 2010/11, kada je GOŠK osvojio Prvu ligu Federacije Bosne i Hercegovine i izborio plasman u Premijer ligu BiH. Bio je to prvi ulazak kluba iz Gabele u najviši rang bosanskohercegovačkog nogometa, a Borovac je ostao zapisan kao trener koji je GOŠK doveo do tog uspjeha. Pregledi osvajača Prve lige FBiH upravo uz sezonu 2010/11. navode GOŠK kao prvaka, a Damira Borovca kao trofejnog trenera te generacije.

GOŠK je nakon osvajanja Prve lige od sezone 2011/12. prvi put nastupio u Premijer ligi Bosne i Hercegovine. Klub iz jednog od najmanjih mjesta koje je ikada imalo premijerligaša tako je ispisao historiju, a jedan od ljudi koji su najzaslužniji za taj rezultat bio je upravo Kana.

Borovac je, međutim, u Prvoj ligi Federacije BiH radio mnogo duže od te jedne šampionske sezone. Dostupni podaci pokazuju da je GOŠK vodio još u sezoni 2008/09, kada je kao trener Gabeljana odmjeravao snage i sa zagrebačkim Dinamom na Memorijalu „Andrija Anković“. GOŠK je tada bio član Prve lige FBiH, a Borovac se kao trener kluba pojavljuje i tokom sezone 2009/10.

Kada se njegovim godinama na klupi GOŠK-a dodaju brojni mandati u HNK Čapljina, zatim Slaven iz Živinica i Jedinstvo iz Bihaća, dolazi se do impresivnog podatka. Ako se računaju sezone u kojima je makar dio prvenstva radio kao šef stručnog štaba nekog kluba Prve lige Federacije BiH, Kana je u ovom rangu kao glavni trener radio u najmanje 12 različitih sezona.

To su sezone 2008/09, 2009/10. i šampionska 2010/11. sa GOŠK-om, zatim niz sezona na klupi Čapljine, od 2013/14. pa kroz više različitih mandata, kratki period u Slavenu iz Živinica tokom sezone 2019/20, ponovni povratak Čapljini u sezoni 2020/21. te šest prvenstvenih utakmica na klupi Jedinstva iz Bihaća u sezoni 2023/24. Podaci o njegovim mandatima u Čapljini pokazuju koliko se često klub vraćao upravo njemu kada je trebalo stabilizirati ekipu ili započeti novi ciklus.

Najduže je ipak ostao vezan za Čapljinu. Matični klub vodio je u više navrata, a tokom godina kroz njegove ekipe prošao je veliki broj igrača. U jednom ranijem razgovoru Borovac je posebno isticao period u kojem je Čapljina ostvarivala dobre rezultate protiv najjačih ekipa Prve lige Federacije, ali i činjenicu da je iz tih momčadi izašao niz kvalitetnih nogometaša.

Upravo rad s igračima jedan je od razloga zbog kojih Kana već godinama uživa poseban status u lokalnom nogometnom okruženju. Iskustvo koje je stjecao kao igrač, a zatim desetljećima prenosio s trenerske klupe, omogućilo mu je da vrlo dobro razumije svlačionicu.

Generacije nogometaša upoznale su njegov direktan pristup, poznavanje igre i način rada u kojem je važan odnos između trenera i igrača. Zato ga se u nogometnom okruženju Čapljine i Gabele ne doživljava samo kao trenera koji dolazi i odlazi s klupe, nego kao čovjeka koji godinama živi nogomet zajedno s igračima.

Njegova igračka karijera također je usko povezana s dolinom Neretve i hrvatskim nogometom. Nakon početaka u čapljinskim klubovima značajan dio seniorske karijere proveo je u Hrvatskoj. Igrao je za Neretvu iz Metkovića, s kojom je stigao do samog vrha tadašnje druge hrvatske lige, a nastupao je i za Neretvanac iz Opuzena.

Posebno zanimljivo razdoblje njegove igračke karijere vezano je uz Dubrovnik. Borovac je u jednom intervjuu govorio o tome kako je iz Neretve otišao u Dubrovnik te s tim klubom nastupao u najvišem rangu hrvatskog nogometa. Prisjećao se ekipe koja se uspješno borila za ostanak među najboljima, prije nego što su finansijski problemi počeli snažno utjecati na klub. Tako je još kao igrač osjetio zahtjeve prvoligaškog nogometa, iskustvo koje će mu kasnije mnogo značiti u trenerskom poslu.

Nogometni put kasnije ga je kao trenera ponovo vodio preko granice. Vodio je Konavljanin iz Ćilipa, i to u dva navrata, te Neretvu iz Metkovića. Hrvatski nogometni savez evidentira ga kao trenera Konavljanina u Trećoj HNL Jug, a potom i Neretve, s kojom je u sezoni 2012/13. u 15 prvenstvenih utakmica ostvario osam pobjeda, pet remija i samo dva poraza.

Godinama kasnije ponovo se vratio u Metković. Neretvu je preuzeo početkom 2020. godine, u teškom trenutku kada se klub borio za opstanak. Hrvatski mediji tada su ga predstavljali kao dobro poznato ime neretvanskog nogometa, podsjećajući i na njegovu igračku prošlost u Neretvi i Neretvancu.

Borovac je kroz karijeru radio u vrlo različitim sredinama. Osim GOŠK-a, Čapljine, Neretve i Konavljanina, vodio je Brotnjo, Slaven iz Živinica i Jedinstvo iz Bihaća. Takav put donio mu je iskustvo rada s ekipama koje se bore za naslov, momčadima koje traže stabilnost, mladim igračima, ali i klubovima koji su se nalazili u rezultatski i finansijski vrlo zahtjevnim situacijama.

Danas se jedna od zanimljivijih priča njegove karijere ponovo događa upravo u Gabeli. GOŠK je za sezonu 2026/27. stručni štab povjerio Darku Vojvodiću, dok je Damir Borovac – Kana njegov prvi pomoćnik. Riječ je o zanimljivoj kombinaciji dvojice trenera koji vrlo dobro poznaju klub i Prvu ligu Federacije BiH. Vojvodić je GOŠK kao trener uveo u Premijer ligu osvajanjem Prve lige FBiH u sezoni 2016/17, dok je Borovac isto napravio šest godina ranije, u sezoni 2010/11.

Tako danas u istom stručnom štabu GOŠK-a rade dvojica trenera čija su imena direktno povezana s dva historijska ulaska Gabeljana u Premijer ligu BiH. Darko Vojvodić vodi ekipu, a uz njega je Kana, čovjek s desetljećima iskustva i ogromnim brojem utakmica u nogama i na trenerskoj klupi. GOŠK je u julu 2026. službeno predstavio Borovca kao prvog pomoćnog trenera, zajedno s trenerom vratara Romeom Mitrovićem, kondicijskim trenerom Mateom Jovanovićem i fizioterapeutom Zinedinom Habibijom.

Za Damira Borovca nogomet nikada nije bio samo jedna sezona, jedan klub ili jedan rezultat. Njegov put povezuje Čapljinu, Gabelu, Metković, Opuzen, Dubrovnik, Ćilipe, Živinice i Bihać. Najveći rezultat radi u 2011. godine kada je GOŠK pod njegovim vodstvom postao prvak Prve lige Federacije BiH i otvorio vrata Premijer lige.

Danas, više od petnaest godina nakon tog uspjeha, Kana je ponovo na stadionu Perica-Pero Pavlović. Ovoga puta ne mora biti čovjek u prvom planu. Uz Darka Vojvodića njegovo iskustvo, poznavanje lige, kluba i igrača predstavlja važan dio stručnog štaba GOŠK-a, a upravo je Gabela mjesto na kojem je prije mnogo godina ostvario rezultat koji je njegovo ime trajno upisao u historiju kluba.