Bosna i Hercegovina je sa jednom zlatnom generacijom dospjela u svjetski vrh. Ali uslijedio je krah, koji je sada dostigao novi minimum, navodi austrijsko-njamečki sportski portal Spox. Autor Oliver Maywurm objavio je osvrt na “uspon i kasniji pad bosanskohercegovačkog fudbala posljednjih godina”, prenosi N1.

On je za Spox podsjetio na noć sa 15. na 16. oktobar 2013. Godine, navodeći da će ona “zauvijek će ostati u sjećanju bosanskohercegovačkog fudbala”. Desetine hiljada ljudi slavilo je na ulicama glavnog grada Sarajeva, a njihove zvijezde, koje su kući sletjele u 1.30 sati, pridružile su se slavlju u otvorenom autobusu koji ih je odvezao od aerodroma do centra.

Nekoliko sati ranije Vedad Ibišević, postigao je zlatni gol u posljednjoj utakmici kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo u Litvaniji. Navijači su ponovo morali da drhte, ali je u 68. minuti Ibišević bio tu i pogodio za 1:0. Pobjeda je osigurala prvo učešće zemlje, koja ima oko tri miliona stanovnika, na velikom turniru 21 godinu nakon sticanja nezavisnosti Bosne i Hercegovine.

BiH je izborila kvalifikacionu grupu G sa istim brojem bodova kao i Grčka jer je imala znatno bolju gol-razliku. Ibišević, Edin Džeko, Miralem Pjanić i drugi postigli su 30 golova u deset kvalifikacijskih utakmica. Safet Sušić, legenda kao igrač i uspješan trener tima, govorio je: “Moramo igrati ofanzivni fudbal. Bilo bi nepravedno prema navijačima, igri i nama samima kada bismo suzdržavali tako ogroman talenat.”

“Bosanskohercegovački fudbal je dostigao vrhunac u jesen 2013. godine, a iščekivanje Svjetskog prvenstva u Brazilu šest mjeseci kasnije bilo je ogromno. Danas, deset godina kasnije, od euforije nije ostalo ništa. Od tada, Bosna se nije plasirala na još jedan veliki turnir i završila je pretposljednja u svojoj kvalifikacionoj grupi za Evropsko prvenstvo 2024. godine. Za drugoplasiranom Slovačkom zaostajali su 13 bodova, a dvije od samo tri pobjede u deset utakmica ostvarili su protiv Lihtenštajna”, naveo je on.

Počeci uspjeha

Objašnjava kako je, nakon sticanja nezavisnosti 1992. godine, Bosna i Hercegovina prvi put učestvovala u kvalifikacijama za veliki turnir na Svjetskom prvenstvu 1998. godine.

Tih godina u početku nije bilo realnih izgleda za učešće u finalu, ali se to prvi put promijenilo u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo 2004. Tim u sastavu Sergej Barbarez, Hasan Salihamidžić i Elvir Bolić iznenadio je, između ostalog, i pobjedom 2-0 u Danskoj. U revanšu protiv Danaca posljednjeg dana meča, pobjeda bi na kraju bila dovoljna za direktan plasman na Evropsko prvenstvo – ali je utakmica završila samo neriješenim rezultatom 1-1, zbog čega je BiH bila četvrta, odmah iza Danske, Rumunije i Norveške.

“Kontinuirani uzlet je počeo u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 2010. Na početku je uslijedio tijesan poraz od 0-1 od tek okrunjenog prvaka Evrope Španije. Tada je 18-godišnji Miralem Pjanić, koji je tek prešao u Olympique Lyon, odigrao svoju drugu međunarodnu utakmicu. Naprijed je jurio 22-godišnji Edin Džeko, koji se u Wolfsburgu spremao da dovede VfL na krov Bundeslige. Zvjezdan Misimović “vukao je konce”, Ibišević je ušao kao džoker, a njegov tadašnji kolega iz Hoffenheima Sejad Salihović je svojim slobodnim udarcima i centaršutama predstavljao stalnu opasnost. Zlatna generacija je nastala – i zamalo postigla velike stvari”, navodi se.

BiH dva puta zakazala u baražu protiv Portugala

Iza nadmoćnih Španaca, BiH je osigurala drugo mjesto u svojoj kvalifikacionoj grupi ispred Turske i Belgije i osigurala baraž. Portugal je tu bio malo prejak i njihov san o prvom nastupu na Svjetskom prvenstvu propao je nakon dva poraza od 0-1.

Stvari su, navodi, krenule malo bolje u kasnijim kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo 2012. godine. BiH je zamalo stigla do prvog mjesta u svojoj grupi i osigurala direktnu ulaznicu na turnir: u odlučujućem duelu u Francuskoj, Bosanci, koje od decembra 2009. godine vodi Safet Sušić, dugo su vodili sa 1-0 vrijeme zahvaljujući Džekinom golu – samo jedanaesterac golom Samira Nasrija četvrt sata prije kraja osigurao je da su Francuzi na kraju bili prvi i da je Bosna morala u play-off.

Tamo su opet igrali protiv Portugala. I nakon remija 0-0 u prvoj utakmici, Cristiano Ronaldo i ostali članovi tima su ponovo slavili pobjedom od 6-2 u revanšu.

BiH i pad 2014.: Vrhunac prije Brazila

Dok je BiH i ranije imala apsolutnog teškaša u svojoj grupi sa Španijom i Francuskom u kvalifikacijama, toga nije bilo u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 2014. u Brazilu. Štaviše, od početka je bilo jasno da će se Pjanić i kompanija vjerovatno boriti za prvo mjesto sa Grčkom i Slovačkom, navodi se, te se dodaje da se tim trenera Sušića godinama zbližavao, a sada je imao i najboljeg golmana u Asmiru Begoviću – koji je u to vrijeme bio u Stoke Cityju.

I dok Slovaci nisu bili konkurencija, revanš protiv Grčke u martu 2013. bio je možda i najvažnija utakmica: 3-1 za Bosnu na kraju, a golove su dala trojica iz te zlatne generacije. Misimović je tri puta namjestio, Džeko je dva puta pogodio, a jednom je to bio Ibišević.

Gotovo sedam mjeseci kasnije, san o prvom velikom turniru zapravo je postao stvarnost nakon pobjede od 1-0 u Litvaniji. “Za neke igrače je danas bila posljednja utakmica – zbog načina na koji su se ponašali u avionu, većina njih više ne zaslužuje da igra u našoj reprezentaciji”, našalio se trener Sušić o slavlju nakon dolaska u Sarajevo. Euforija u zemlji i timu je bila ogromna.

BiH na Svjetskom prvenstvu: San se prebrzo završio

Kako navodi Maywurm, bila je to prva utakmica Svjetskog prvenstva u historiji zemlje, i to protiv Lionela Mesija. Na početku Svjetskog prvenstva 2014. godine, BiH je tijesno izgubila od kasnije drugoplasirane Argentine sa 1-2 – poraz koji je bio planiran. Ali pošto su izgubili i drugu utakmicu u grupi od Nigerije 0-1, san o Svjetskom prvenstvu završio je prebrzo. Eliminacija je već bila zapečaćena – a trener Sušić je morao da sluša kritike.

“Na primjer, protiv Argentine i Nigerije nije se oslonio na 4-4-2 sa dvojcem Džeko/Ibišević, koji je tako spektakularno uspio u kvalifikacijama. Umjesto toga, Sušić je igrao u 4-2-3-1 sa Džekom kao jedinim centarforom. Ibišević je tek ušao sa klupe i malo prije kraja kao džoker postigao 2-1 protiv Argentine”, piše on.

“Najbolji tim se nije plasirao u osminu finala”

Kako navodi, činjenica da je Sušić pustio Džeku i Ibiševića da igraju zajedno od početka u posljednjoj grupnoj utakmici protiv Irana i na kraju ostvario pobjedu od 3-1 samo je zagorčala cijelu stvar. “Uz dužno poštovanje Argentini i Nigeriji: najbolji tim u grupi nije se plasirao u osminu finala”, pohvalio je Bosance nakon utakmice tadašnji selektor Irana Carlos Queiroz.

“Odavno je poznato da je prva i do danas jedina pobjeda na velikom turniru apsolutni vrhunac bosanskohercegovačkog fudbala. I da je uzaludna nada da će moći održivo svirati na koncertu velikana”, piše Maywurm.

Međutim, piše da je svakako bilo razloga za ovu nadu. 2014. godine, sa 24 godine, Pjanić je još uvijek bio igrač u usponu, Džeko je tek ulazio u svoj vrhunac kao fudbaler. Golman Begović je obećavao da će još mnogo godina biti na vrhunskom nivou, a uz Muhameda Bešića, Izeta Hajrovića, Seada Kolašinca i Edina Višće bilo je i nekoliko igrača u ranim ili srednjim 20-im godinama koji su imali veliki potencijal.

“Ali na kraju nisu iskoristili taj potencijal u tolikoj mjeri kao prethodna generacija. A neke zvijezde iz te prethodne generacije, Misimović, Salihović, Ibišević i Spahić, svoj vrhunac su već prošli u vrijeme Svjetskog prvenstva 2014. godine”, objašnjava on.

Uzaludna nada

“Nakon vrhunca karijere, od 2011. do 2014. godine, bosanskohercegovački reprezentativci morali su se suočavati s problemom s kojim se mnoge manje zemlje moraju suočavati iznova i iznova: nemaju obilje talenata koje imaju veće fudbalske nacije, te im je mnogo teže da konstantno održavaju visok nivo”, navodi ovaj sportski novinar.

“Bosna je probila put do vrha svijeta. Ali nakon eliminacije sa Svjetskog prvenstva 2014, počelo je postepeno spuštanje u prosječnost – ili trenutno možda čak i daleko ispod nje”, ističe.

Uprkos kritikama na račun nekih kadrovskih i taktičkih odluka u finalu, trener Sušić je nakon avanture u Brazilu dobio novi ugovor. Ali u prvoj takmičarskoj utakmici nakon turnira, u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo kod kuće protiv Kipra, doživjeli su neočekivani poraz od 2-1.

Uslijedili su remi protiv Velsa i Belgije prije nego što je Bosna izgubila 3-0 od Izraela u novembru 2014. godine. “Ne osjećam nikakvu odgovornost za ovaj poraz”, negirao je Sušić bilo kakvu krivicu nakon utakmice. Ipak, morao je otići sljedećeg dana jer su kvalifikacije za sljedeći veliki turnir već bile daleko nakon samo četiri utakmice.

Pod Sušićevim nasljednikom Mehmedom Baždarevićem stvari su ponovo krenule na bolje, bilo je pet pobjeda iz ostalih šest kvalifikacionih utakmica, a Bosna je barem stigla do play-offa. Međutim, Pjanić, Džeko i ostali su izgubili protiv Irske. A Bosanci nikada više nisu bili tako blizu učešća na velikom turniru kao prije Evropskog prvenstva 2016. godine.

Kvalitet je bio dovoljan da se barem u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 2018. izbori sa Grčkom za drugo mjesto u doigravanju, ali je na kraju BiH došla tek na treće mjesto, a savez se nakon promašenog gola razišao sa trenerom Baždarevićem.

BiH dostigla novi minimum u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo 2024. godine

Kako navodi Maywurm, u proteklih šest godina šest različitih trenera pokušalo je pokrenuti novi preokret. Ali kvalifikacije za Evropsko prvenstvo 2021. i Svjetsko prvenstvo 2022. pošle su po zlu, sa samo sedam bodova iz osam utakmica.

Objašnjava da su, od zaista velikih imena iz slavnih dana, tu još samo Džeko i Pjanić, a obojica sada već imaju preko 30 godina i nisu više na vrhuncu. Ističe da ipak postoje nove nade, navodeći kao primjere Benjamina Tahirovića (20 godina, Ajaks, vezni red), Amara Dedića (21 godina, desni bek, RB Salcburg) ili Ermedina Demirovića (25 godina, FK Augsburg, napad). “Međutim, Savo Milošević, koji je na trenerskoj klupi od kraja septembra, još nije uspio da formira moćan tim”, dodaje.

“Štaviše, kvalifikacije za Evropsko prvenstvo 2024. u Njemačkoj postale su najnižu tačku u propasti bosanskohercegovačkog fudbala od Svjetskog prvenstva 2014. Na startu protiv Islanda u martu bila je pobjeda od 3-0 – ali u devet kvalifikacijskih utakmica nakon toga je samo dva puta bila pobjeda protiv Lihtenštajna, svih ostalih sedam utakmica je izgubljeno”, piše on.

“Ono što je posebno bolno bilo je čist poraz od 4-1 u Luksemburgu sredinom novembra. Protiv zemlje koja na Svjetskom prvenstvu 2014. Godine, kada je bh. fudbal bio na vrhuncu, nije imala šanse i koja je završila na dnu svoje grupe u kvalifikacijama. Sada je Luksemburg, koji je pobijedio u obje utakmice protiv BiH, treći sa 17 bodova. A Bosanci su pretposljednji u grupi sa samo devet bodova”, naveo je.

Na kraju navodi da Džeko i ostali još uvijek imaju šansu za plasman na Evropsko prvenstvo 2024. godine.

“Budući da su 2022. godine pobijedili u grupi Lige nacija ispred Finske, Crne Gore i Rumunije, BiH će u martu učestvovati u doigravanju. A velika tuga mogla bi se iznenada i brzo ponovo pretvoriti u euforiju”, piše Maywurm za Spox, a prenosi N1.