Nogometaš Stefan Bulić prošao je omladinsku školu u FK Velež, debitovao je za prvi tim kod Mirze Varešanovića i nakon toga napravio transfer na Maltu ali zbog zdrastvenih problema morao je da završi karijeru nakon 8 godina provedenih na Malti.

Za početak recite nam šta se tačno desilo sa zdravljem?

"Prilikom poroda, ostećena mi je rožnjača za 83% problema nisam imao sve do svoje 25 godine tada nastaju problemi i tada saznajem u klinici Sveti Vid u Beogradu da mi je roznjača oštecena za 83%. Morao sam da uradim transplataciju da bi spasio vid transplataciju sam uradio prije 2 ipo godine. Zadnje dvije ipo godine igrao sam na svoju odgovornost. Nažalost na zadnjem pregledu prije 15 dana doktor mi je sugerisao da moram da prekinem karijeru,  jer su počeli problemi da nastaju na novoj roznjači".

Krenimo redom počeli ste u Veležu? Možete li se prisjetit vaših početaka?

"Sa nepunih šest godina u Velež me upisao moj dedo Salko sa svoja dva prijatelja nažalost jedan od njih više nije sa nama to je rahmetli doktor Senad Kovačić, a drugi prijatelj je tadašnji sekretar kluba gospodin Enes Vukotić".

Koliko Vam je pomoglo kroz karijeru sve što su vas treneri naučili u FK Velež?

"Moj prvi trener u omladinskoj škole FK Velež bio je Memsud Pandur ( lBabino) znate kako kažu prva ljubav i prvi trener zaborava nemaju, moja prva ljubav je bio Velež, a moj prvi trener gospodin Pandur i beskrajno mu hvala za sve, kasnije sam imao čast da mi treneri budu i legende FK Velež gospodin Veselin Jazo Đurasović i Avdo Kalajdžić, najviše vremena u Veležu trener mi je bio Enes Spahić (Šice) prvi i zadnji trener su posebna priča od njih sam najviše naučio. Ja sam sa Veležom prošao sve, živio sam 10 kilometara od stadiona, išao sam pješke i stopirajući na treninge, vraćao se isto tako i nije mi bilo teško jednostavno sam to volio i da mogu da vratim vrijeme ponovo bi sve isto uradio. Nažalost ja i moja generacija nismo u Veležu imali “ništa” trenirali smo u Sjevernom logoru na terenima na kojima bi koza slomila nogu, napraviti bilo kakvu karijeru sa takvih neuslova je veliko, u mojoj generaciji bilo je dosta kvalitetni igraca nažalost niko od njih nije napravio karijeru, mislim da je za sve kriva bila tadašnja uprava kluba koja ništa nije uradila da nam napravi normalne uslove za treniranje, da smo imali uslove koje imaju današnja djeca u skoli Veleža siguran sam da bi moj današnji kum Burić napravio ozbiljnu karijeru uz Hubanu, Čamu, Mezita kao i mnoge druge iz generacije 93,94,95".

Debi u Konjicu kod Varešanovića, kakav je osjećaj?

"Kratko i jasno to nikad neću zaboraviti. Što se tiče gospodina Varešanovića on je prije svega sjajana osoba, šmeker, mangup i veliki gospodin, drago mi je što sam i dan danas sa njim u fantastičnom odnosu, ukratko njegovo ime kad izgovaram ustajem mislim da sam sa ovim sve rekao".

Red Army?

"Kad srce govori riječi nestaje".

Kako je došlo do transfera na Maltu 2014. godine? Nakon 8 punih sezona kraj karijere upravo na Malti?

"Sjecam se da sam gledao TV sa porodicom javila mi se tada Tanja Jokišić rekla mi je u razgovoru da je od nje brat Nikola Jokišić bivši fudbaler mostarskog Veleža fudbalski menadžer i da želi samnom da porazgovara. Poslije razgovora ja i Nikola dogovorili smo se da se vidimo u Beogradu, plan je bio da ja karijeru nastavim u Mađarsku jer je Nikola završio svoju karijeru u Mađarskoj ali iznenada se sve promijenilo stigla je ponuda sa Malte. Nikola je razgovarao sa svojim prijateljem koji je agent i on je rekao da ima klub na Malti odletili smo na Maltu, i potpisao sam ugovor. Najzaslužnija osoba za moj odlazak na Maltu je Tanja Jokišić jer je pokrenula sve naravno uz njenog brata Nikolu i ovom prilikom veliko HVALA porodici Jokišić. Na Malti sam imao sreću da upoznat presjednika Antoina Caveta, on je nešto posebno, nešto sto se rodi svakih 100 godina veliko mu hvala na svemu što je ucinio za mene isto tako veliko hvala Simonu Spiteriju kao i Harunu Dodi oni su od prvog do zadnjeg treninga bili uz mene, oni i Malta kao država uvijek ce ostati u mom srcu i rado cu se uvijek vraćati na Maltu".

Imali ste ponude za odlazak sa Malte i nastavak karijere bili ste jako blizu Portugala?

"Istina imao sam ponudu iz Portugala kao i iz još dvije zemlje, ali nažalost sve se promjenilo nakon moje operacije, siguran sam da nije d5oslo do operacije da bi napravio puno veću karijeru. Meni je transplatacija karijeru prekinula u mojoj 28. godini to su najbolje godine ali nažalost tako je moralo da bude".

Da li ostajete u fudbalu? Kakvi su Vam planovi?

"Moj čitav život posvećen je fudbalu i kako da ga sada napustim? Jednostavno to je za mene nemoguće. Dok sam aktivni igrač bio odlučio sam se da ću nakon završene karijere biti fudbalski agent, to je posao koji me privlači. Sjećam se nakon mog potpisa na Malti jednu noć na večeri razgovarali smo ja i moj menadžer Nikola Jokišić on mi je tada rekao: “Ti si stvoren da budes menadžer i jednog dana kad završiš karijeru trtabas da se baviš sa tim, ako se odlučiš i poslušaš me bićeš jedan od najboljih”. Vrijeme ce pokazati da li je bio u pravu. 

Poruka za kraj?

"Prvo veliko hvala mom dedi Salki da njega nije bilo možda nikad ne bi postao fudbaler, hvala mojim roditeljima koji su uvijek vjerovali u mene, i bili u svemu moja velika podrska, hvala svim mojim trenerima i saigračima, i na kraju veliko hvala Nikoli Jokišiću".