Od početka godine postao je standardan u timu Slovana iz Bratislave, novog-starog šampiona Slovačke, koji je pet kola prije kraja sezone osiguran četvrtu uzastopnu titulu.

Alen Mustafić (22) vezni igrač koji je ponikao u Slobodi iz Tuzle, odakle je prešao u Sarajevo. Početkom 2020. godine otisnuo se u inozemstvo. Dobio je ponudu Slovana gdje je proveo prvu polu sezonu. Kako još nije bio spreman za igranje u timu koji se bori za titule, jednu sezonu je proveo na posudbi u Nitri, gdje se nametnuo igrama i natjerao trenera Vladimira Weissa da ga vrati u klub s kojim ga veže dvogodišnji ugovor. Slovan je osvajač 16 titula prvaka Slovačke, a u svojim vitrinama ima i jedan evropski naslov – Kupa pobjednika kupova iz 1969.godine.

”Od početka godine krenulo je i mene” kaže na početku razgovora Alen Mustafić. ”Ustalio sam se u ekipi, postigao sam četiri gola, jedan namjestio. Igram sve bolje i bolje i osjećam da sam na pravom putu.”

Priznanje je stiglo i od trenera Weissa koji je rekao da je Mustafić jedini od mladih igrača koji je na dobrom putu i koji je objeručke prihvatio šansu koju mu je dao ”on je za mene najljepše iznenađenje u ovoj sezoni. Bori se lavovski, jedan je od naših najboljih igrača. Upravo tako zamišljam mladog igrača koji se bori u svakoj utakmici” rekao je Weiss čiji je sin, Vladimir junior, nekadašnji igrač Manchester Cityja, Rangersa, Boltona, Espanyola i Olympiacosa, prva zvijezda Slovana.

”Gode mi pohvale trenera. Njegove riječi mi ulijevaju samopouzdanje. Igram na dvije pozicije, nekada sam na mjestu centralnog veznog, a nekad idem i malo naprijed. Odgovara mi da igram između svog i protivničkog šesnaesterca. Često se ubacujem pred gol iz drugog plana, imam dobar osjećaj za prostor. Volim rizik, jer se ništa ne može postići ako ne rizikuješ u igri. Treneru se sviđa ono što pokazujem, pa otud i sve veća minutaža, ali i obaveza i odgovornost”.

Slovan bi ove sezone mogao osvojiti dvostruku krunu, jer se u finalu Kupa sastaje sa Spartakom iz Trnave. Prethodno je u polufinlu eliminisa Trenčin. U revanšu je Mustafić postigao prelijep gol za ukupnih 2:1 i prolaz u finale.

Očekuje ga nastup u pretkolu Lige prvaka, što je izazov za mladog igrača. Ne razmišlja o odlasku iz Slovana, iako je u posljednja vrijeme njegov menadžer imao kontakte s drugim klubovima.

”Nigdje mi se ne ide. Osjećam se lijepo u Slovanu. Nemam razloga da žurim, iako bih jednog dana volio igrati u Španiji. Nije bitno gdje, ali sigurno je da mi se sviđa liga, ali i zemlja.”

U ekipi su pored njega i dvojica napadača iz Srbije, Ivan Šaponjić koji je stigao iz Atletiko Madrida, te Aleksandar Čavrić koji je u ovom klubu već šest godina.

Alen je rođen u Gračanici. Kada mu dozvole prilike sjedne u klupsku Škodu ”Fabiu” i za nešto više od pet sati je kući. Porodica ga još nije stigla posjetiti u Bratislavi, posljednje dvije godine zbog koronavirusa. Ali zato je on svako malo kod kuće. Često je i u Sarajevu gdje mu je djevojka s kojom je u ozbiljnoj vezi.

”Uživam u Bratislavi, baš lijep grad. Ljudi su srdačni. Vole fudbal, prepoznaju me, često mi prilaze i čestitaju na dobrim igrama. Naučio sam slovački jezik, pa mi je puno lakše.”

Na pitanje da li razmišlja o reprezentaciji BiH, Alen odgovara:

”Neću se nuditi preko medija. Selektor je taj koji odlučuje, a ja sam tu da igram. Ali kao i svaki ambiciozan igrač, sigurno da jednog dana vidim sebe u reprezentaciji svoje zemlje. Vjerujem da ćemo izaći iz krize i da ćemo uskoro početi pobježivati, jer imamo igrače koji vrijede i koji mogu puno bolje.”