Ime Semjona Miloševića dobro je poznato svim ljubitelja fudbala u Bosni i Hercegovini. Član šampionske generacije Fudbalskog kluba Sarajevo (2006./2007.) Stoper koji je u karijeri igrao za mnogo bh. klubova i ostavio dubok trag u svakom, ostao je u nogometu ali moglo bi se reći "na tribinama" odakle obavlja svoj trenutni posao. 

Imali smo čast i zadovljstvo da svoje dugogodišnje iskustvo podijeli u razgovoru za "BHFudbal" gdje smo se dotakli brojnih tema. 

- Dajte nam kraći osvrt na vašu fudbalsku karijeru. U kojem klubu ste se najbolje osjećali, igrali i da li smatrate da ste mogli ostvariti i bolju karijeru? 

"Što se tiče moje karijere oni mali upućeniji otprilike znaju moju fudbalsku priču unutar BiH. Prve seniorske utakmice sam odigrao davne 1996. godine u Saveznoj ligi Jugoslavije u Sutjesci iz Nikšića sa nepunih 16 godina (onaj dio koji je ostao nakon SFRJ u sastavu, kasnije se to preimenovalo u SiCG, a danas su to kao što znamo dvije odvojene države), odigrao sam već s 21 godine stotinjak utakmica u 1. ligi SRJ i bio 'U21' reprezentativac SRJ. Kasnije sam doživio jednu neugodnu povredu i to mi se dešavalo nekoliko puta u karijeri koji su sigurno ostavili traga da moja karijera bude veća."

"Igrao sam mogu reći u većini klubova Premijer ligi i moram istaći da mi je svuda bilo lijepo i u svakom klubu sam ostavio dobar trag. Sa Zrinjskim sam osvojio prvu njihovu titulu i po ocjenama zagrebačkih sportskih novosti bio najbolji defanzivac lige. S Modričom sam ostvario promociju u Premijer ligu te osvojio Kup RS i to sve uz samo dva poraza. U Kupu BiH smo zaustavljeni i to uz dosta muke u 1/4 finalu Kupa BiH od najboljeg posljeratnog Željezničara, bilo je 2-1 u Modriči za Modriču i 2-0 za Želju uz dosta spornih odluka u samoj završnici meča. U Posušje sam došao po povratku iz Azerbejdžana s ciljem da Posušje ostane u ligi. Taj cilj je ostvaren, a za godinu dana sam postigao kao stoper 6 golova. Sa Čelikom sam igrao finale Kupa, sa Leotarom istorijske utakmice protiv Slavije iz Praga u kvalifikacijama za Ligu šampiona, u Slobodi sam igrao pola godine sa ciljem opstanka, bili u u zoni ispadanja, završili su osmi i sl. Sa Sarajevom se manje više sve zna. Titula prvaka, play off Lige šampiona i Lige UEFA-e, odlične utakmice u Evropi i 7 postignutih golova za 50 utakmica za period godinu i pol koliko sam tamo proveo. Nekako ljudi me najviše poistovjećuju sa Sarajevom, ali ja ništa manje kvalitetno nisam igrao ni za druge klubove, samo što je Sarajevo klub gdje je sve pod pritiskom i sve pod lupom i u centru pažnje pa je nekako to ostalo najcjenjenije. Došao sam tada i do reprezentacije BiH i mogu slobodno reći oštećen za par utakmica, koje su mogle promjeniti dosta toga ali nije se desilo i to je to. Rijetki znaju da sam na početku svoje karijere bio napadač i već sa 18 godina bukvalno za vrijeme nastave u srednjoj školi, došao je čovjek iz Partizana i već ujutro u 5 sam bio u avionu za Beograd i u 9 sati kod tadašnjeg direktora Nenada Bjekovića u kancelariji. Transfer se nije realizovao, Satjeska je tada imala velike planove, ja sam imao čvrst petogodišnji ugovor koji je majka potpisala još dok sam bio maloljetan, a tadašnji direktor Sutjeske Bojičić Slavko nije htio ni da čuje."

"Sa Sutjeskom sam bio u par sezona u samom vrhu tabele, jedne godine smo završili četvrti, ali dalje od toga nije moglo u konkurenciji, Zvezde, Partizana, Vojvodine. Ta liga je bila ozbiljno jaka. Dovoljno je reći da je jedan Vidić već tada iz Zvezde prešao u Spartak Moskvu za 10 miliona, Kežman u PSV za 36, Goran Drulić u Zaragozu za 26. Tu sam u principu i postao zreo igrač. Nažalost teška povreda me spustila nekoliko stepenica niže jer je u tom momentu PL bila dosta ispod te lige, danas mislim da je to malo ujednačenije. Osim, naravno, Zvezde i Partizana", detaljno je pojasnio Milošević. 

- Vaš komentar na kvalitetu Premijer lige i neka usporedba s vremenom kada ste vi igrali u istoj? 

"Smatram da je tada bilo više izdanaka stare jugoslovenske škole fudbala koja je bila među vodećim u Evropi, pa je samim tim i liga bila kvalitetnija. Bilo je zaista odličnih igrača. Danas je toga manje, ali su uslovi nešto bolji, igrači imaju bolja primanja. Tako da mislim da je kvaliteta manje. Zašto je to tako, zahtjevalo bi ozbiljan analitički pristup, napraviti neki cilj i onda izraditi strategiju kako to izvesti", mišljenja je Milošević. 

- Kako gledate na Fudbalski klub Sarajevo s novim vlasnikom? Smatrate li da se gradi jedna pozitivna priča? 

"Mislim da je prerano davati neki komentar na trenutnu situaciju u FK Sarajevo i praviti neku analizu, jer za ozbiljne stvari potrebno je i ozbiljno vrijeme. Vidi se da je predsjednik čovjek pun elana i motivacije, i nadam se da se u njegovom okruženju neće naći ljudi koji ce učiniti da taj entuzijazam splasne, ostalo ćemo naravno pratiti. Ono što mislim je da će sada biti transparentniji i da ćemo uskoro imati neku sliku onoga što oni žele i nadam se da će u tome ustrajati. Moja je prednost što navijam za taj klub, ali opet racionalno iz iskustva i svoje edukacije mogu da stvari sagledavam iz drugog ugla. U svakom slučaju želim im puno sreće. Na kraju krajeva čovjek je ti sa svojim kapitalom i šta god da napravi i ako ne daj Bože pogriješi griješiće sa svojim sredstvima. Ponekada ljudi previše sebi daju za pravo da kritikuju i osuđuju i to me najviše iznenađuje od ljudi koji nisu neupućeni u fudbalska dešavanja", kazao nam je naš sugovornik. 

- Nakon karijere ostali se u fudbalu. Našim čitateljima približite vaš posao? 

"Ja sam se, nekako, mogu slobodno reći i specijalizovao kroz svoje greške u karijeri i kroz cjeloživotnu edukaciju u sportu, da budem na neki način savjetnik posebno mladim igračima. Oni koji brzo uče i imaju sposobnost da uče iz tuđih grešaka i profitiraju. Mislim da mi ta uloga konsultanta fino leži. Radim i kao skaut, završio sam i trenersku edukaciju međutim završio sam i fakultet sportskog menadžmenta. Mislim da je biti trener sjajan i težak posao i ne bi mi bio problem to raditi. Problem je što ne vidim svrhu u našem sistemu to raditi. Po prirodi sam veliki radnik i borac, ali postoje stvari za koje se nije vrijedno boriti. S toga sam se nekako i dao u organizacione strukture jer s te pozicije moglo bi se olakšati trenerima i stvoriti im adekvatne uslove za rad, te motivaciju kako bi to zaista postalo poželjan posao", jasan je bio Milošević. 

- Reprezentacija BiH trenutno se nalazi u velikoj krizi. Kako izaći iz iste i gdje leži najveći problem našeg nacionalnog tima?

"Vrlo je teško bilo šta reći vezano za reprezentaciju. Stvari nisu tako crne i bijele, činjenica je da je sve manje i manje kvaliteta, posebno onog koji dolazi iz PL. Neki od uzroka se mogu pronaći u prethodnom odgovoru. Operativni nivo (treneri i finansijski motiv) + infrastruktura su na jako niskom nivou i dok se time ne pozabavimo ne možemo očekivati da će neko predano raditi svoj posao. Ljudi moraju biti profesionalci u tom poslu i da su dovoljno plaćeni da od toga mogu da žive. Međutim većini trenera u omladinskim selekcijama to je usputni posao. Kako onda očekivati igrače od 20 miliona? Svi bi igrača milionske vrijednosti ali da vrlo malo ulože. Naravno nije novac sve, vizija i strategija su najveći zamajac koji bi kvalitetni ljudski kadar mogao uraditi. Međutim realno BiH dobro poznajem i sve što mogu reći je da je ljudi s vizijom premalo ili jednostavno ne mogu da dođu do izrazaja. Tako da kad bi čovjek analizirao tim i kvalitete tima imamo 3-4 igrača koji su na daleko većem nivou od ostalih. Ne možemo se oslanjati stalno na dijasporu nego zagrnuti rukave i raditi, ali ne raditi i ne pokušavati loviti ribu u mutnom jer nama se ne sudi ovdje nego u euro i svjetskim okvirima kada je nacionalni tim u pitanju. Tamo nema laži, nema prevare, sve se pokaže na onom pravoguaoniku."

- Koje savjete bi dali mladim igračima koji tek trebaju da naprave karijeru? 

"Moj savjet bi bio da nikada uz fudbal ne zanemaruju školu, fudbal je nepredvidiv, i ako nešto stvarno istinski želite onda to i možete postići. Potrebno je na vrijeme spoznati sebe kako ne biste gubili vrijeme", kazao je na kraju razgovora Semjon Milošević. 

Tokom opširnog razgovora stekli smo dojam da se radi o izuzetnom profesionalcu koji bi svojim znanjem i iskustvom itekako mogao doprinjeti razvoju domaćeg fudbala, kako ligaškog tako i reprezentativnog.