Na redakcijski mail stigla je zanimljiva priča o grupi mladića koji su našli način da rade ono što vole, nisu čekali da im drugi nađu posao i teže i dalje ostvarivanju svojih snova u ovoj državi.

Njihovu priču objavljujemo u cijelosti.

- Moj san je uvijek bio da budem sportski komentator i da sa najvećih stadiona prenosim emociju sportskih događaja. Ipak, taj san na ovim prostorima nije lako ostvariti, jer je malo mogućnosti, a konkurencija je velika.

Prije sedam mjeseci sam kao višak otpušten sa jedne radio stanice u Banjaluci, nakon par dana razmišljanja šta ću sa svojim životom riješio sam da zajedno sa kolegama, koji su imali Portal Micro Mreža krenemo u ostvarivanje naših snova. Bio nam je potreban jedan mikrofon i kamera da krenemo u ovaj posao i svjesni smo bili da smo talentovani jer čim volimo ovaj posao znači da ćemo ga dobro i profesionalno raditi, samo je trebao neko da nam pruži priliku.

Nismo imali tv ni radio stanicu, pa je najbolja bila ideja da prenose emitujemo putem Facebook stranice Portala Micro mreže, jer je tu najlakše da ljudi uđu i gledaju, posebno stariji koji nisu navikli na nove tehnologije, a najviše koriste Facebook platformu. Takođe svi koji imaju pametne mobilne uređaje mogu u svakom trenutku da gledaju prenos i da pišu komentare. Kolega Zoran Kalinac je nešto ranije počeo sa prenosima futsal utakmica u Gradišci, da bi prvi moj, a ujedno i naš zajednički prenos bio iz Prnjavora sa dječijih utakmica u malom fudbalu. Nakon toga smo prenosili i dječiji rukomet iz Prnjavora.

Tada smo se počeli probijati na scenu. Iskoristili smo naš potencijal, svako je uradio ono što je najbolje znao, moja djevojka (Marijana Vukmirica) je napravila banere najava utakmica i video reklamu na osnovu svega urađenog i to smo slali klubovima po cijeloj Republici Srpskoj. Od tada do danas smo emitovali oko 100 prenosa fudbalskih, košarkaških, rukometnih i futsal utakmica većinom zapadnog dijela Republike Srpske. Sve prenose je moguće naći na Facebook stranici Portala Micro mreža kao i na Youtube kanalu.

Prenosimo samo one stvari za koje imamo TV prava. Ova priča je dobro prošla među sportskim klubovima, pa smo tako po prvi put omogućili ljudima iz Omarske, Čelinca, Šipova, Kneževa, Gradiške, Teslića, Bosanskih Lužana, Banje Vrućice i mnogih drugih mjesnih zajednica da uživo od svoje kuće gledaju utakmice svojih lokalnih klubova. Digli smo nižerazredni fudbal, futsal, rukomet i košarku na jedan veći nivo. Omogućili smo mnogim igračima da širokom auditorijumu pokažu svoje bravure i pored toga što igraju drugu, treću ili četvrtu ligu, da postanu mali heroji i idoli svojih krajeva. Ipak, ono što je najvažnija vijest u svemu ovome jeste da nigdje nemamo komentatorsku kabinu (ni ne očekujemo jer je u pitanju nižerazredni fudbal), ali uslovi u kojima radimo su veoma zanimljivi.

Neke od utakmica prenosimo sa vatrogasnih kola, pa je situacija posljednji put bila veoma interesantna, jer sam u isto vrijeme snimao, držao kišobran i komentarisao utakmicu, na velikoj hladnoći, dok su vatrogasna kola bila upaljena. Ali ipak, energije nije nedostajalo, pa i pored velike hladnoće južnoamerički način komentarisanja utakmice je kod svakog gledaoca stvorio topli ugođaj.

Ovo sve radimo iz ljubavi, sa velikom željom da pokažemo da nismo odustali od naših snova, nismo čekali da nam neko da posao, već smo ga sami izmislili i tako otkrili svoj put koji jeste trnovit, ali vodi do cilja, a to je nadamo se jednog dana prenos Svjetskog prvenstva u fudbalu, stoji u mailu Davida Pavlovića.