Bivši reprezentativac BiH i nekadašnji igrač Željezničara, Sarajeva, Hajduka i Čelika, Avdija Vršajević je u novogodišnjem specijalu portala MeridiansportBH govorio o svojoj karijeri, klubovima koji su obilježili njegovu karijeru, navijačima, te novom poslu kojim se bavi nakon završetka profesionalne karijere.

Klub koji je ostavio najveći trag u njegovoj karijeri je Čelik.

Iako je tokom bogate karijere nastupao za najveće klubove u regiji, Zenica i Bilino polje ostali su njegovo posebno mjesto..

“Klub koji je ostavio najveći trag u mojoj karijeri, slobodno mogu reći da je Čelik, jer mi je dao dosta toga dobrog, gdje sam doživio jako lijepe trenutke. Danas živim u Zenici, zavolio sam grad, zavolio sam klub i to mi je prva prava ljubav. Bio sam navijač drugih klubova, ali sam kasnije, igranjem u Čeliku, postao navijač Čelika i stvarno taj klub volim i cijenim. Volio bih da mi jednog dana sin igra za Čelik, ali, međutim, ne mogu tu odmaknuti ni Hajduk Split. Ipak, na prvom mjestu mi je Čelik” – započeo je Vršajević za MeridiansportBH.

Vršajević se pričom vratio na početak karijere, te istakao da su stvari danas puno drugačije nego kada je on počinjao svoj fudbalski put.

“Ja sam jako mlad krenuo da igram u Željezničaru, već sa 17 godina, a sa 16 sam igrao u TOŠK-u. Bilo je tu dosta dobrih igrača, pogotovo liga u tom periodu kada smo mi igrali kao mladi igrači bila je jako teška i zahtjevna, jer je u svakom timu bilo po nekoliko igrača koji su bili poznati i teški za igrati. Danas je situacija skroz drugačija, gdje se mnogo više cijene mlađi igrači, a tada, kada smo mi bili mladi, bilo je nekako obrnuto. Moj prvi odlazak vani me iznenadio profesionalnošću koja je na većem nivou, generalno uz bolje uslove, ali mogu reći da je mnogo teže kao mlad igrač igrati kod nas nego vani” – dodao je.

Ono čime se Vršajević može pohvaliti jesu klubovi sa prostora Balkana za koje je nastupao, ali ipak dva kluba imaju posebno mjesto u njegovom srcu.

“Mogu se pohvaliti da sam igrao za naše najveće klubove, Želju i Sarajevo, a za mene najveći Čelik, te Hajduk Split. Tu su stvarno ozbiljni navijači i mislim da moram izdvojiti Hajduk, ogromna fan baza i stvarno puno navijača. Pod pritiskom si svaku utakmicu i moraš se znati nositi s tim. Ja generalno nikada nisam imao problem s navijačima i uvijek su mi davali vjetar u leđa. Što je više navijača na stadionu, ja sam nekako bolje igrao. Moram pohvaliti sve te klubove, navijači stoje uz klubove maksimalno. Posebno Robijaši uz Čelik, koji su ga maltene vratili na stare staze, i to je za svaku pohvalu. A o Hajduku da ne pričamo, Torcida je nešto nevjerovatno, ali i Horde zla i Manijaci su navijači koje svaka ekipa treba imati” – kazao je on.

Mišo Krstičević je bio prekretnica u karijeri bivšeg reprezentativca BiH.

“Što se tiče trenera, imao sam dosta kvalitetnih trenera. Ja sam jedan od igrača koji je jako kasno promijenio poziciju i na toj novoj poziciji napravio lijepu karijeru. Jedan od trenera koji je bio ključan u toj karijeri bio je Mišo Krstičević iz Hajduka, koji me vratio na poziciju desnog beka i vjerovao mi u tom trenutku. Bio je strog trener, ali sam kod njega uvijek davao sto posto. Do 25. godine sam igrao drugu poziciju, a onda sam prešao na desnog beka, za što je najzaslužniji upravo Mišo Krstičević” – kazao je on.

Klubove za koje je Vršajević nastupao čini dodatno posebnim njihovi navijači.

“Igrao sam na dosta stadiona i pred mnogo navijača, ali atmosfera se ne može porediti kada igra Čelik i Sarajevo, kao 2006. godine pred 17 hiljada ljudi, ili kada igra Hajduk – Dinamo. Poljud i Bilino polje su stadioni koje svakom mladom igraču želim da vidi barem jednom u životu, jer ti to daje želju da postaneš igrač.Volio bih ponovo doživjeti derbi Hajduka i Dinama, utakmice pune naboja i punih stadiona. Ali i utakmice Čelik – Sarajevo su uvijek imale poseban naboj. To su utakmice zbog kojih bih se rado vratio na teren, jer bi se tada vratila ona vatra koju sam imao kao mlad igrač” – dodao je nekada sjajni fudbaler.

Bivši fudbaler Čelika ističe da mu nije bilo teško mijenjati sredinu, ali da mu je ipak najljepše u BiH.

“Nisam promijenio mnogo država, bio sam u Češkoj, Slovačkoj, Hrvatskoj i Turskoj. U Turskoj sam se najduže zadržao. U Češkoj i Slovačkoj sam učio jezike i, hvala Bogu, govorim šest jezika. Uvijek sam imao želju da idem u Tursku i sudbina je htjela da tamo provedem sedam lijepih godina. Doživio sam sve, osvajanje kupova, ispadanje iz lige, igranje UEFA kupa, ulazak iz druge u prvu ligu. Turska mi je ostala u lijepom sjećanju, tamo mi se rodio sin Ahmed i to je moja druga domovina. Nikada mi nije bilo teško promijeniti sredinu, brzo se uklopim, ali uvijek mi je bilo najdraže vratiti se kući. Trenutno uživam što sam duže vrijeme u Bosni, jer sam stalno bio vani, a najljepše mi je upravo ovdje” – kazao je Vršajević.

Hajduk, navijači i Split su ostavili poseban trag u karijeri, ali i životu.

“Odrastao sam kao navijač Željezničara, ali moj dolazak u Čelik, a zatim u Hajduk, učinili su me navijačem i Čelika i Hajduka. Zavolio sam klub i grad, jedan ogroman klub koji treba doživjeti. Ta ljubav se osjeća od malena i to je nešto posebno. Hajduk se mora poštovati i cijeniti. Drago mi je što sam imao priliku tri godine igrati za Hajduk, steći dobre prijatelje i doživjeti vrhunsku sredinu. Dan-danas često dolazim u Split. Oni cijene kada neko daje sto posto za klub, a ja sam to uvijek davao. Hajdukov dres je jako težak za nositi jer su očekivanja uvijek velika. Došao sam u težak period, ali smo napravili dobar rezultat. U Hajduku sam složio prve kockice za nastavak karijere i reprezentaciju. Za moju karijeru u posljednjih 12 godina zaslužni su Čelik i Hajduk Split, na čemu sam im neizmjerno zahvalan” – dodao je on.

Nakon fudbalske karijere, bivši fudbaler mnogih bh. velikana je odlučio ostati u fudbalu, ali ne u trenerskoj ulozi već u ulozi sportskog menadžera.

“Trenutno radim kao menadžer. Vidio sam dobre i loše strane tog posla i imam svoj način rada. Radimo polako, ali zdravo, sa ciljem da pomognemo mladim igračima iz BiH da razviju karijere. Imao sam ponudu mnogih menadžerskih agencija koje su izuzetno jake, ali ja ne želim da radim po nečijim pravilima i zbog toga sam ostao sam. Ulazimo polako i na evropsko tržište gdje imamo jako puno sastanka. Što se tiče Turske i drugih država imamo jako dobre kontakte što je najbitnije u ovom poslu. Svaki mjesec otvaramo sve više prostora za saradnje sa evropskim klubovima i nadam se da ću imati priliku da uljepšam i obogatim karijere našim mladim igračima, ali i svakako da pomognem našim klubovima u BiH” – otkrio je on.

Za sami kraj razgovora Vršajević nam je otkrio svoje ciljeve i ambicije.

“Znam prepreke koje ih čekaju i želim im pomoći savjetima i iskustvom. Ovo je jedan jako težak posao, ali mi sve gradimo polako. Cilj mi je da što više pomognem igračima kako svojim iskustvom, tako i znanjem. Ja volim da im kažem i kada naprave neke greške. Plan nam je i da napravimo našu akademiju gdje će se naši igrači pripremati za klubove, gdje ćemo mi i  imati nadzor i kroz tu akademiju će biti i plan razvoja mladih igrača. Ne pravimo nešto kratkoročno, već gradimo dugoročan i zdrav projekat za budućnost igrača iz BiH, uz plan razvoja i akademiju, ako Bog da” – zaključio je Vršajević za MeridiansportBH.