Kad sam prije nekoliko mjeseci započela istraživanje marketinga nogometnih klubova s područja bivše Jugoslavije, nisam očekivala da će me put odvesti u Mostar. Marketinške analize velikih klubova bile su predvidljive: Dinamo i Crvena zvezda svoje budžete grade na izlaznim transferima, Rijeka pod Miškovićem već je gotovo školski primjer kako jedan klub može opstati i rasti zahvaljujući transferima, a u Bosni i Hercegovini većina klubova, izuzev Sarajeva, ovisi o milosti lokalnih vlasti. Međutim, dok sam listala Facebook stranice klubova, jedno me ime iznenadilo i zaintrigiralo – FK Velež Mostar.

Piše: Marija Horvat

Ono što sam tamo vidjela nije bila uobičajena slika zapuštenog balkanskog kluba koji preživljava od danas do sutra. Naprotiv, Velež se pokazao kao moderan kolektiv koji gotovo svakodnevno objavljuje vijesti o novim sponzorima. Krug privrednih subjekata koji se okuplja oko kluba širi se poput koncentričnih krugova na vodi – od Mostara, preko cijele Bosne i Hercegovine, pa sve do dijaspore.

Dolazak u Mostar

U trenutku mog dolaska Velež je bio pri samom dnu tablice, a trener Goran Sablić pokušavao je pronaći formulu za bodove. No ono što me fasciniralo jest činjenica da navijači i klupska struktura nisu paničarili zbog rezultata. Njihov horizont išao je dalje – prema ideji potpunog profesionaliziranja kluba i izgradnje modela koji podsjeća na bundesligaške standarde.

U središtu te priče nalazi se Admir Rahimić. Rođen u Mostaru, kao dijete odlazi u Njemačku, završava ekonomske studije i tamo počinje stvarati poslovne priče koje su ga učinile prepoznatljivim u poslovnim krugovima. Danas, premda fizički uglavnom u Njemačkoj, njegova energija i vizija oblikuju Velež.

Ekonomski genij iz Njemačke

Dok sam razgovarala s ljudima u Mostaru, često sam čula da je Rahimić „ekonomski genij“. Da bih to razumjela, uspoređivala sam ga s imenima koja poznajem iz ekonomije. Njegova vizija podsjetila me na Michaela Portera i njegovu teoriju konkurentskih prednosti – Rahimić jasno vidi da nogometni klub nije samo sportski kolektiv, nego i društvena platforma, brand, točka okupljanja zajednice. Kao što Porter tvrdi da se prednost gradi jedinstvenom strategijom, a ne kopiranjem konkurencije, tako i Rahimić ne gradi Velež na slijepom repliciranju transfer-modela, već na razvijanju sveobuhvatne mreže sponzora i lokalnog poduzetništva.

U isto vrijeme njegova energija podsjeća na Josepha Schumpetera i teoriju „kreativne destrukcije“. Rahimić razumije da se stari obrasci poslovanja u bosanskohercegovačkom nogometu moraju srušiti kako bi se stvorili novi. Velež je pod njegovim vodstvom primjer kako klub može prerasti granice isključivo sportskog i postati održiva društveno-ekonomska institucija.

Klub kao zdrava zajednica

Ako se prisjetimo teorija o sportskom menadžmentu, zdrava sportska organizacija nije ona koja se hrani samo rezultatima, nego ona koja stvara sustav – od financijske stabilnosti, preko jasnih odnosa unutar strukture, do socijalne uloge u zajednici. Velež se u tom smislu približava modelima njemačkih klubova, gdje su navijači, sponzori i lokalna privreda organski dio kolektiva.

Rahimić – čovjek koji ujedinjuje podijeljeni grad

Mostar je grad o kojem je teško govoriti bez riječi „podjela“. Ipak, dok sam razgovarala s navijačima Veleža i Zrinjskog, iznenadilo me nešto što nisam očekivala: i jedni i drugi su s poštovanjem govorili o Rahimiću. Za jedne je simbol obnove Veleža, za druge dokaz da je moguće imati lidera koji širi energiju i na zajednicu izvan klupskih boja.

U njegovoj figuri navijači pronalaze nešto što nadilazi sport – inspiraciju i dokaz da je moguće graditi bolje društvo čak i u podijeljenom Mostaru. I dok sam u sebi imala niz pitanja koja bih mu voljela postaviti, nisam ga upoznala. Bio je na svojoj adresi u Njemačkoj, radeći ono što najbolje zna – stvarajući ekonomske projekte.

Upravo u tome leži najveće čudo Veleža: klub koji je dugo bio simbol nostalgije danas prerasta u simbol budućnosti, a čovjek iz Njemačke postaje nada Mostara.

Moja analiza marketinga klubova bivše Jugoslavije završila je neočekivanom spoznajom: pravo čudo nije u Zagrebu, Beogradu ili Rijeci, nego u Mostaru. FK Velež, klub koji je prošao godine kriza i margina, danas stoji na početku puta koji ga može pretvoriti u model za cijelu regiju. Admir Rahimić, ekonomski vizionar, svojim znanjem i energijom ujedinjuje ljude i gradi temelje na kojima nogomet postaje više od igre – postaje društveni projekt i ekonomski motor.

U tome je, vjerujem, i najveće čudo Veleža.

(Inforadar)