Dino Husak Osmanović je sportski advokat koji već tri godine radi za Britansku advokatsku firmu ASR Advantage Solicitors u Londonu.

Dino je magistrirao sportsko pravo na prestižnom ISDE (Instituto Superior de Derecho y Economia) Univerzitetu u Madridu u saradnji sa Cambridge Univerzitetom te je nakon toga nastavio karijeru u Londonu involvirajući se u razne slučajeve na nivou Premier Lige Engleske ali i drugih sportova širom Velike Britanije.

2019. godine Dino je imenovan za pro bono advokata pri Medjunarodnoj Hokejaškoj Federaciji u Zürichu pridružujući se elitnom društvu od samo 5 advokata za cijeli svijet, te se u tom pogledu bazirao na disciplinske, etičke i antidoping slučajeve hokeja na ledu zastupajući hokejaše, trenera i klubove širom svijeta.

Između ostalih Dino je pružao pravne savjete Robertu Piresu, Anisu Ben Hatiri, Marku Antoniju Barreri, Bryanu Royu, Zicu Marecaldiju, Christianu Pougi, trenerima, klubovima i federacijama od Azije, Bliskog Istoka, pa do Europe, Afrike i Amerike, a danas njegova advokatska firma ima zaključeno partnerstvo sa fudbalskim klubom Stoke Citijem, a njegova škola sa Barcelonom. 

Kao dvadesetosmogodišnjak Dino se vrlo brzo svrstao u sam vrh sportskih advokata te ostvario izvanredne rezultate u kompliciranim slučajevima koji se najčešće odnose na različita kršenja ugovora iz radnih odnosa izmedju klubova i igrača, slučajeve kršenja ugovora o transferu izmedju klubova najčešće u pogledu transfer, trening i solidarne kompenzacije, kršenja ugovora izmedju posrednika i igrača, kršenja pravila TMS-a, sporove oko ITC cerfifikata, restruktuiranje i bankrot klubova, izmjene statuta i kodeksa, korporativna i poslovna upravljanja klubovima i akvizicije, te disciplinske stvari, a sve sa medjunarodnim predznakom i to na engleskom, njemačkom, španjolskom i francuskom govornom području koje tečno govori.

Dino ističe da su danas procedure pred državnim savezima, FIFA-om i CAS-om i dalje vrlo komplicirane i dugotrajne pa je tako prosječno vrijeme potrebno za namirenje potraživanja stranke, od trenutka podnošenja tužbe do isplate naknade, minimalno 2 godine uz prosječan trošak advokata od 10.000 € ukoliko se slučaj zaključi sa konačnom odlukom FIFA-e, a ukoliko slučaj ode na drugu instancu tj. CAS barem tri godine i trošak od 30.000 €. Dino navodi da je u fazi nastanka nova ideja FIFA-e koja od ove godine pokreće solidarni fond za igrače koji nisu uspjeli namiriti svoja potraživanja redovnim putem te poziva sve igrače u ovoj situaciji da se obrate fondu.

"Potrebno je pristupiti implementiranju novih tehnologija kako bi se ubrzale i pojednostavile procedure, a posebno u pogledu mobilnog online kominiciranja i rada. Ja lično se zalažem za paperlessrad jer zaista danas nema potrebe za printanjem i korištenjem papira kad se sve može odraditi digitalno što znatno ubrzava i procedure i štedi novac. Lično sam involviran u nove projekte digitalizacije pravnih usluga i virtualnog rada u Velikoj Britaniji, što prenosimo i dalje širom svijeta, jer je danas protok svih poslovnih elemenata vrlo brz i svaka sekunda je bitna i pravi razliku. Ovo mora pratiti i ozbiljno restruktuiranje krovnih federacija koje moraju pojednostaviti i ubrzati svoj rad novim tehnologijama ali i angažovati dodatno osoblje. Neprihvatljivo je u 21 vijeku da npr. dok FIFA odluči o slučaju treba više od godine, a igrač za to vrijeme da ostane blokiran bez mogućnosti pridruživanja drugom klubu i nastavka karijere što na kraju upropasti njegov status. Lično sam imao mnoge slučajeve nedosljednosti i pravnih praznina FIFA-e gdje se oni samo ograde i kažu da nisu u mugućnosti intervenirati, a ovo je posebno devastirajuće u pogledu provizornog ITC-a za provizornu registraciju da bi igrač nastavio igrati, a kad je u sporu sa klubom, gdje se u mnogim slučajevima nije uopšte znalo gdje se nalazi originalni ITC, a FIFA jednostavno po tom pitanju ne sprovede istragu do kraja i ne utvrdi činjenice nego se vodi nagadjanjima, što je u mnogome i neregulisano njihovim propisima. Ovo je neprihvatljivo i ovo primarno pravo igrača da nastavi igrati mora uvijek biti zaštićeno i imati prioritet bez obzira na spor i moguće kasnije sankcije i kompenzaciju ako se utvrdi da je u krivu. Tu je i oblast posrednika koja je u totalnom kaosu i neuredjena."

Dino se posebno zalaže za pomoć mladim sportašima koji u najčešćem slučaju upadnu u ozbiljne probleme koji onda upropaste njihovu karijeru te je u tom pogledu i pokrenuo prvo nezavisno pro bono savjetovanje za mlade sportaše za prostor Balkana koje je jedno od najtalentovanijih na svijetu, ali talent ne može doći do izražaja niti se realizovati i maksimizirati zbog vrlo niskog integriteta.

Sve države Balkana su bogate ne samo talentom u sportskom smislu nego i vodama, mineralima i dr. prirodnim bogatstvima, svime što je potrebno za dobar život, ali nažalost političke stranke na vlasti rade za svoje interese te im nije stalo da svi ljudi na tom prostoru bolje žive, istakao je Dino te dodao da je sport, posebno u BIH, maksimalno izpolitiziran te da nema šanse za ikakvo poboljšanje bez jačanja integriteta i izmjene propisa, a opet on je devastiran od strane političara radi ličnih interesa. Da bi se takmičili sa najboljima morate biti u njihovom rangu implementirajući općeprihvaćene principe koji garantuju integritet, te posebno striktno kontrolisati konflikt interesa, koji je u BiH redovna pojava pa tako imate službene osobe koje obnašaju 3-4 funkcije te jos rade privatno zastupajući obe stranke koje su u konfliktu. Službenici u bilo kojoj instituciji, a posebno u sportu moraju biti nezavisni i objektivni u svom radu kako bi prije svega radili za dobrobit svih i sviju isto tretirali, što je preduvjet za bilo kakvo šire interesovanje i prihode. Sa integriteom došlo bi i do jačanja klubova kroz nove investicije koji su primarni nosioci sportskog razvoja, rasta kompetitivnosti, a time i zanimljivosti natjecanja što bi na kraju ishodovalo i znatno veće prihode. Sve ovo kreira sliku države i njene lige na medjunarodnom nivou, a time i zainteresiranost veće populacije. Sam podatak da BIH Premijer Ligu možete pratiti samo na jednom domaćem operateru, dovoljno govori kako je ograničena i sama mogućnost praćenja, a pogotovo u inozemstvu, pa je prema tome i vrlo teško očekivati da druge države budu upoznate sa BIH igračima i dešavanjima, time je i interes i prihod manji. Jednostavno se gleda brža i lakša zarada, a ne najveća, što nema nikakve logike.

Tu je i sada vrlo aktuelan problem financiranja i samoodrživosti klubova, a pogotovo u BiH je očito da tu nema nikakve kontrole niti odgovorne osobe snose posljedice za učinjene malverzacije. Potrebno je jasno precizirati kratkoročne i dugoročne poslovne planove te striktno implementirati medjunarodne standarde te vršiti strogu kontrolu u njihovom provodjenu, inače bi čitam sistem mogao kolapsirati, ako već i nije usljed Corona pandemije.