Iza fudbalske reprezentacije naše zemlje najgore su kvalifikacije otkad postojimo i teško da od ovoga što su nam Zmajevi sada priredili može gore.

I ne, nisu krivi samo igrači, problem naše reprezentacije kreće sa vrha, a održava se na sve ostalo. Počet ćemo od smjene Ivayla Peteva. Bugarski stručnjak smijenjen je nakon što je osvojio grupu u Ligi B nacija i to kolo prije kraja.

Naš tim tada je izgledao kao najveći favorit da završi na drugom mjestu iza Portugala i plasira se direktno na EURO, nismo ni razmišljali o baražu kojeg nam je omogućio Petev. A onda šok, otkaz Petevu kao grom iz vedra neba, a iz Saveza su se pravdali da je Bugarinu istekao ugovor.

Petev je poslije toga javno zaplakao u jednoj emisiji i pokazao koliko voli BiH, bio je to selektor koji je ujedinio svlačionicu i selektor za kojim je većina igrača žalila.

Doveden je Faruk Hadžibegić, naš legendarni fudbaler, ali kao trener ništa nije pokazao. Ipak, krenuo je dobro, razbili smo Island sa 3:0, ali onda kreće stromglav pad reprezentacije koji se još nije zaustavio. Poraženi smo od Slovačke i Portugala na gostovanju, a onda najveći šok. Luksemburg nas je na domaćem terenu savladao.

Došao je Meho Kodro, vodio nas dvije utakmice i dobio otkaz, igra je ostala ista. Nakon njega tu je Savo Milošević koji je dobio Lihtenštajn, a onda poražen isto kao i Hadžibegić od Portugala, Luksemburga i Slovačke.

Znamo li kako dalje, imamo li neki sistem kako se pripremiti za baraž u martu, izgleda da nemamo i da ne znamo. Selektori su promiješali 37 igrača u ovom ciklusu, što je zaista previše. Puno smo rotirali, puno smo tražili oksonicu tima, a najgore je što ništa nismo našli. Ako odbijemo dvije pobjede protiv fenjeraša Lihtenštajna, onda smo osvojili samo tri boda i to je sramotno.

Možemo li očekivati plasman na EURO? Možemo, ali teško. Protivnici nam mogu biti Finska i Ukrajina koji su ove kvalifikacije odigrali mnogo bolje od nas, ali nisu uspjeli da odu dalje zbog jakih grupa.

Gospoda iz Saveza na čelu sa predsjednikom Vicom Zeljkovićem treba se zapitati zbog čega sve ovo? Zašto se selektori mijenjaju toliko. Možda što ni jedan od njih nikada nije profesionalno 'šutnuo' loptu pa se sa nacionalnim timom igraju. Ne znaju oni da selektoru treba vremena da bi postavio i našao okosnicu tima, nismo mi zemlja od milion fudbalera pa da ovoliko mijenjamo.

Možda je i najveći problem otkaz Petevu koji je napravio tim koji je mogao igrati i sa najvećim. Kome je u interesu bio otkaz treneru koji ima rezultate, ima atmosferu u svlačionici i ima podršku navijača.

Savezu bi uspjeh reprezentacije trebao biti najveći interes i vjerovat ćemo da je tako, ali molimo ih da svoje nagle i nepromišljene odluke nekad preispitaju. Fudbalerima nije lako promijeniti četiri selektora u godinu dana. Prošle godine u ovo vrijeme vladala je euforija, sada godinu dana kasnije kao i da nema interesa za reprezentaciju.