SPORT U BIH

Zbog čega sport u Bosni i Hercegovini tone sve dublje?

POTREBAN JASAN ZAKON O SPORTU

U Bosni i Hercegovini politika je duboko involvirana u sve, pa i sam sport i organizaciju sporta što je glavna kočnica u njegovom razvoju i unapređenju trenutnog stanja.

Neadekvatni zakoni o sportu, nepostojanje kategorizacije sportova i načina dodjeljivanja sredstava, te loš i nefunkcionalan sistem glavni su uzroci zbog kojih sport u Bosni i Hercegovini iz godine u godinu tone dublje u ambis.

Potrebno je izvršiti depolitizaciju sporta, napraviti hijerarhiju sportskog sistema i što hitnije započeti sa reformama sporta, inače ćemo i narednih godina slušati o tome kako neki bosanskohercegovački reprezentativci nemaju dovoljno materijalnih sredstava da otputuju na neko od velikih svjetskih takmičenja.

Anja Margetić je bivša plivačica i prva žena koja je Bosnu i Hercegovinu predstavljala na olimpijskim igrama. Ima bogatu sportsku i trenersku karijeru, a odnedavno je savjetnica gradonačelnice Sarajeva. Plivačku stipendiju u Sjedinjenim Američkim Državama dobila je 1991. godine, kada odlazi na školovanje u Oregon, gdje završava srednju školu. Plivačku i obrazovnu karijeru nastavlja na Univerzitetu u Nebraski, za što je također dobila stipendiju. Na poziv Olimpijskog komiteta Bosne i Hercegovine u ljeto 1992. godine putuje u Barcelonu, gdje je sa 17 godina nastupila za reprezentaciju u plivačkim disciplinama.

NEDOSTAJU STRATEGIJA I PLAN

Nepostojanje nacionalne strategije sporta, te nepostojanje srednjoročnog i dugoročnog plana u oblasti sporta, prema njenom mišljenju ključni su problemi zbog kojih sport u Bosni i Hercegovini nije na onom nivou na kojem bi mogao biti.

“Tome treba dodati još i neadekvatne finansije jer nemamo ministarstvo sporta na državnom nivou, već je ta oblast u nadležnosti Ministarstva civilnih poslova BiH koje za sport iz državnog budžeta izdvaja svega dva posto sredstava na godišnjem nivou. Problem je i nejasnoća po osnovu kojih kriterija se dodjeljuje sredstva sportskim klubovima. Sredstva sa državnog nivoa treba da se daju Olimpijskom komitetu, koji dalje ta sredstva treba da dodjeljuje sportskim savezima, a oni klubovima”, kaže Margetić.

Dodaje i kako je dosadašnja praksa da Ministarstvo civilnih poslova sredstva daje direktno sportskim klubovima, gdje ima primjera da se nekom klubu dodjeli 10.000 konvertibilnih maraka (5.000 eura), dok neki klubovi dobiju deset puta manje.

“Pored toga je je problem i nedostatak kvalitetnog kadra, što je samo još jedna posljedica lošeg sistema jer da imamo efikasno finansiranje, jasna pravila i kriterije po osnovu kojih se dodjeluju finansijska sredstva, sve bi bilo puno ozbiljnije”.

SPORT I ULAGANJE NA DONJOJ GRANICI

Asmer Šeta, sportski trener i profesor, dijeli slično mišljenje kao i njegova kolegica Margetić. Smatra da su sport i ulaganje u sport u BiH na donjoj granici, u odnosu na zemlje regiona.

“Usprkos tome što imamo dobrih stručnjaka i talentovanih pojedinaca, ne možemo ostvariti vrhunske rezultate i pratiti svjetsku sportsku scenu. Umjesto toga, naši sportisti idu sporadično na velika svjetska takmičenja, shodno tome kako se uspiju sakupiti potrebna sredstva, ali je to više turistički nego profesionalno”, ukazuje Šeta.

Kao primjer navodi Lanu Pudar čiji godišnji budžet iznosi 100.000 konvertibilnih maraka (50.000 eura) da bi mogla uopće parirati najboljima u sportu kojim se ona bavi.

“Do slijedećih Olimpijskih igara je tri godine, puta 100.000 konvertibilnih maraka svake godine i to je 300.000 konvertibilnih maraka ulaganja da bi ona mogla postići značajne rezultate. Ako govorimo o pojedinačnim sportovima, tu je stanje lošije kada su finansije upitanju, u odnosu na timske sportove”, smatra Šeta.

Dodaje, da svi pojedinci moraju imati jaku pozadinu kako bi mogli ispratiti sva sportska takmičenja.

“U mom klubu imam dva vrhunska sportaša, to su Rijad Džuho koji je trenutno prvi na svjetskoj rang listi kao mlađi senior i drugoplasiranom bježi 250 bodova, a ujedno je i viceprvak Evrope i Balkana. Svi njegovi rezultati su prošli nedovoljno zapaženo kod javnosti. Imam i aktuelnog vicešampiona svijeta, to je Hamza Turulja u kategoriji mlađih seniora, koji je deseti na svjetskoj rang listi. Da bi oni mogli ostvariti neke norme i biti u vrhu sa svjetskim takmičarima, moraju pratiti najmanje pet ili šest svjetskih liga koje se odigravaju tokom godine. Ali zbog nedostatka finansija mi ćemo možda otići na jedno ili dva takva takmičenja”.

ENTUZIJAZAM I LIČNI KONTAKTI

Iskustva Edina Vučelja, svjetskog prvaka u WAKO kickboxingu, pokazuju da bh. sportisti nekada moraju povući nezahvalne poteze ako žele nastupati na velikim takmičenjima i ostvariti dobre rezultate.

“Kada sam sa mnogo dobrih regionalnih rezultata, iz juniorske konkurencije prelazeći u seniorsku konkurenciju, odlučio da se iskušam na elitnim kickboxing takmičenjima u svijetu, morao sam se početi takmičiti za strani klub, pa sam tako nastupao za Fight club Gepard iz Ljubljane. Oni su mi pružili uslove treniranja, suplementacije i oporavka, ali i omogućili odlaske na ta takmičenja. To bih do tada morao plaćati iz porodičnih sredstava, ako bih uopšte i otišao na neko takmičenje koje je dalje ili košta mnogo, s obzirom da moj klub nije imao dovoljno sredstava da to isfinansira”, kaže Vučelj govoreći o problemima s kojima se suočavaju bh. sportisti.

Praksa nadležnih institucija je takva, dodaje Vučelj, da se izdvoje minimalna sredstva pred sami odlazak na neko takmičenje ili prvenstvo, kako bi se sportaši obavezali na reklamu, ili iz neke formalnosti nagrade uspjeh, onda kada ga sportista već ostvari.

“Ono što je bilo poražavajuće i uvrjedljivo za mene i moj uspjeh je to što nisam imao sistemsku i obećanu podršku institucija države ni nakon što sam osvojio Svjetsko prvenstvo olimpijskog WAKO kickboxinga 2019. godine. Prošle su dvije godine od tog osvajanja, dočekao me odlazak na naredno Svjetsko prvenstvo, a niko me nije upitao u kojim uslovima treniram u pandemijskoj situaciji, koji su moji planovi za budućnost, a da ne govorim o tome da nisam dobio niti jednu marku podrške do pred sami odlazak na prvenstvo kada na pritisak medija od nižih nivoa vlasti dobijam iznos koji ne može pokriti dva mjeseca ishrane i suplementacije vrhunskog sportaša”, ogorčen je Vučelj.

POLITIKA DUBOKO INVOLVIRANA U SVE

Bivša olimpijka Anja Margetić napominje da je u Bosni i Hercegovini politika duboko involvirana u sve, pa i sam sport i organizaciju sporta što je, kaže, glavna kočnica u njegovom razvoju i unapređenju trenutnog stanja.

“Trideset godina se radi na razbijanju svega bosanskoga, cilj je držati ljude razdvojene i zavađene jer sport i kultura ujedinjuju ljude. Ukoliko se na slijedećim općim izborima ne promjeni vlast i ne dođu neki novi, kvalitetniji i odgovorniji ljudi koji će raditi svoj posao i raditi na razvoju Bosne i Hercegovine u svim segmentima, mislim da nam nema budućnosti i da će ljudi odavde još masovnije odlaziti”, konstatuje Margetić.

Dodaje, da će i dalje pojedinci u sportu preživljavati zahvaljujući sposobnosti svojih trenera, uprava klubova, kontakata i ličnog entuzijazma, a i dalje će bh. sport imati samo sporadične pojedinačne slučajeve uspjeha, ali dugoročno neće zavidnih uspjeha.

“Imamo nevjerovatne talente i moramo sistemski raditi na njihovom razvoju. Svaki nivo vlasti mora imati zaduženja, kada je u pitanju finansiranje sportskih klubova, a sve bi trebalo bit sinhronizovano od vrha ka dolje. Nepostojanje svega navedenog, često je uzrok zbog kojeg talentovani sportisti ne odlaze na velika sportska takmičenja i tako ispada da se u Bosni i Hercegovini sportom mogu baviti samo djeca bogataša”.

POTREBAN JASAN ZAKON U SPORTU

Naši sagovornici ističu da bi postojanje jasnog zakona o sportu na državnom nivou, koji bi bio “spušten” na nivoe entiteta, kantona, gradova i općina, definisao načine finansiranja kroz isključivo priznate sportske saveze i definisati koji nivo je za šta zadužen i koje su njegove ingerencije. Ono što je neophodno uraditi u budućnosti je da se naprave jasne kriteriji na osnovu kojih se ta sredstva dodjeljuju.

“Imamo primjera gdje se u dodjeli sredstava može vidjeti da neki klub u nekoj nižerazrednoj ligi dobije 12.000 konvertibilnih maraka (6.000 eura) za obnovu svlačionica, a jedan karate klub koji treba nastupiti na olimpijskom turniru i na evropskom i svjetskom prvenstvu, dobije nula sredstava. Razlog je to što nekome nešto ne odgovara ili neki ljudi iz tih ministarstava misle da su nam pomogli toliko da nemamo prava da se više obraćamo za finansijsku podršku. Sve ovo što sam naveo je znak da sistem ne funkcionira uopće, nema plana i kategorizacije dodjele sredstava sportskim klubovima”, kaže Šeta.

Dodaje kako je posao viših nivoa vlasti da se bave ozbiljnim stvarima i organizacijom sporta, te da sredstva prvenstveno ulažu u vrhunski sport od vrha ka dolje, u smislu da se pola sredstava izdvaja za vrhunski sport, a ostatak za niže nivoe i sport koji je na kantonalnom i lokalnom nivou.

“Mi smo prošle godine predstavili finansijski plan, u kojem smo naveli da klubu treba 50.000 konvertibilnih maraka (50.000 eura) da bi mogli otići na glavna sportska takmičenja. To smo prezentovali federalnom i kantonalnom ministarstvu kulture i sporta. Od kantonalnog ministarstva smo dobili svega 12.000 konvertibilnih maraka (6.000 eura). Odustali smo od nekih takmičenja, pa smo u prošloj, 2021. godini, potrošili oko 30.000 konvertibilnih maraka (15.000 eura), dobrim dijelom i vlastitih sredstava. Lično sam, da bi moji momci mogli otići u Dubai na takmičenje, uložio vlastiti novac za odlazak na to takmičenje koje nas je koštalo oko 5.000 konvertibilnih maraka (2.500 eura)”.

RJEŠENJE IPAK POSTOJI

Sagovornici smatraju da rješenja postoje, kako sistemska, tako i ona alternativna, samo treba volje, truda i rada da se trenutno stanje unaprijedi i podigne na viši i kvalitetniji nivo kada su finansije i podrška sportistima u pitanju.

“Iza mojih vrhunskih rezultata stoji naša dijaspora, ljudi koji istinski vole domovinu. Oni kroz zajednička udruživanja svojim ličnim doprinosom ili sponzorstvom kroz firme čiji su vlasnici, najviše omogućavaju prilike za ostvarivanje dobrih rezultata. Također, od naših privrednika čije proizvode kupuje naš narod i tako im podižu kapital, očekujem da sponzorišu sportaše koji će ih na najbolji način promovirati u državi i van njenih granica”, stava je Vučelj.

Dodaje, kako svi sportaši i sportski radnici “moraju otvoreno govoriti o ovoj problematici, umjesto što neki od njih strahuju od iznošenja istine u javnost ili za neku mizeriju šute nauštrb ostalih”. Ipak, optimista je i smatra da će se svijest u Bosni i Hercegovini, kada su u pitanju ulaganje u sport i podrška sportu, u budućnosti podići na veći nivo.

“Nadam se da će se podići nacionalna i pojedinačna svijest ljudi u našoj državi kada je ulaganje u sport u pitanju, te da će se sistemski podržavati uspješni sportaši bez obzira na porodičnu, religijsku, političku ili bilo koju drugu pripadnost. Sport nema granice, sport spaja ljude i bori se protiv lošega u svim aspektima društvenih podjela, te su to sigurno razlozi više da sport stavimo ispred svega u društvenom djelovanju”.

Šeta ima konkretne prijedloge i rješenja za navedene probleme. Sve se, kaže, može urediti u okviru postojećeg sistema.

“Primjer nam mogu biti zemlje u našem susjedstvu Slovenija i Hrvatska, koje svojim vrhunskim sportistima daju posao da ih materijalno zbrinu. Naravno, tim ljudima posao nije prioritet, oni imaju slobodu da odlaze na treninge i takmičenja, a vrijeme između toga da provode na radnom mjestu u vojnoj službi ili policiji. Smatram da i naša zemlja na taj način može riješiti veći dio problema u sportu kada su finansije u pitanju”, mišljenja je Šeta.

Potrebno je, dodaje, imati sredstva za odlazak na velika takmičenja, ali je isto tako važno da sportisti koji ostvaruju vrhunske rezultate budu situirani u životu kako bi mogli osnovati porodicu i normalno živjeti, a uporedo s time baviti se sportom i promovisati svoju državu u svijetu.

“Trenutno u oružanim i policijskim strukturama Slovenije radi 188 sportista i trenera, a Hrvatska ima 40 tako uposlenih. Dakle, formula je jednostavna: na jednom mjestu radiš i zarađuješ sebi hljeb, a na drugom se takmičiš i postižeš vrhunske rezultate. Zato imamo u tim zemljama pojedince koji postižu vrhunske rezultate za svoju državu”.

Izvor: Al Jazeera Balkans

VEZANE VIJESTI

INTERVJU

SUŠIĆ PORUČIO HRVATIMA: Dok sam ja bio selektor mogli smo Vam parirati

EURO FUTSAL

SREĆA VAS PRATILA: Futsal Zmajevi stigli u Groningen!

EURO FUTSAL

SRETNO VAM: Futsal reprezentativci BiH otputovali u Holadniju!

BIVŠI REPREZENTATIVAC BiH

BENITEZ PRED OTKAZOM: Hoće li Asmir Begović dobiti šansu?

VIŠE IZ KATEGORIJE

FIFA

ZVANIČNO: FIFA izabrala najbolje igrače za 2021. godinu!...

SARAJEVO

LIJEPA GESTA: Golman FK Sarajevo usrećio golmana FK Respekt...

SRBIJA

NEVJEROVATNO: Ronaldo u Beogradu zaboravio 3,5 miliona eura? (VIDEO)...

ITALIJA

SRAMOTNO: Navijači Atalante rasistički vrijeđali Edina Džeku...

BHFudbal.ba i naši partneri upotrebljavamo neosjetljive podatke poput kolačića ili identifikatora uređaja u svrhe kao što su prikazivanje prilagođenih oglasa, mjerenje prometa i odabira naših posjetitelja te prilagođavanje sadržaja vama. Kliknite na akciju "Prihvati i zatvori" kako biste pristali na ove postupke i zadržali korisničko iskustvo koje je prilagođeno Vama. Nastavkom upotrebe ovih stranica i klikom na dugme "Prihvatam" pristajete na pohranu i pristup kolačićima.

Prihvati i zatvori